SMIJE LI HRVATSKA OPROSTITI MILOŠEVIĆEVU REHABILITACIJU?

Nakon rehabilitacije četničkoga vođe Draže Mihailovića, Srbi sada traže i političku rehabilitaciju nacionalsocijalističkoga Slobodana Miloševića. Uz to traže da mu se podigne i spomenik. Najrevniji za rehabilitaciju „đenerala Draže“i proglašavanje četnika antifašistima bili su predsjednik i premijer Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, dok je danas najglasniji i najuporniji zagovaratelj Miloševića srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Kao četnički vojvode Nikolić i Vučić transformacijom četnika u antifašiste sami su sebe pretvorili u antifašiste! I Dačić, s namjerom da se Miloševića oslobodi svake krivnje, zapravo vodi borbu za svoju „bolju prošlost“. Kao blizak Miloševićev poklonik poznat i pod nadimkom „mali Sloba“, Dačić i samoga sebe očito preko Miloševićeve rehabilitacije želi amnestirati. Taj vodeći srpski trojac istodobno je najžešći osporavatelj i napadač svakoga poteza hrvatske vlasti kao da su oni bezgrešni politički anđeli. Ponašaju se kao da smo još uvijek u Jugoslaviji koju oni smatraju samo svojom, a sebe stoga pozvanima sve druge utjerivati u red. Hrvatska se vlast glede srpske revizije najnovije povijesti, koja se uvelike tiče i Hrvatske, ponaša prilično pasivno. To je i shvatljivo kada je posrijedi Draža Mihailović, ali ne kada je riječ o Slobodanu Miloševiću. Slobodan Milošević bitno je utjecao, ne samo na najnoviju hrvatsku historiju, nego i na mnoštvo pojedinačnih hrvatskih sudbina. Njegova je medijska mašinerija najprije proizvela šovinističku ratnu histeriju pretvorivši je u kolektivno srpsko ludilo. Milošević je koncem 80-ih godina prošlog stoljeća pretvoren u velikosrpsko političko božanstvo, čiji kult očito još uvijek postoji. Da ne postoji, sigurno ne bi bilo ni zamisli srpskih vlasti da mu se podigne spomenik. Da je Haaški sud bio revniji, možda i Milošević ne bi umro bez presude i krivnje za rat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ako nije proglašen krivim, onda za srpske revizioniste i nema prepreke da mu se podigne spomenik. Istodobno će ti isti revizionisti dizati graju na svaki politički potez hrvatske vlasti koji im se ne sviđa. Što bi tek bilo da Hrvatska nije u Europskoj uniji ili da se kojim slučajem dogodilo da smo u EU ušli zajedno sa Srbijom? Svi hrvatski politički budalaši i naivci koji su bili protiv ulaska Hrvatske u EU tek bi tada vidjeli zašto je bilo važno u nju ući barem pet minuta prije Srbije. Ako se Srbija sada ponaša kako hoće, što bi tek činila da ne mora za ulazak u EU dobiti i pristanak Hrvatske? Može li Hrvatska dati svoj pristanak za ulazak Srbije bude li ona i dalje hapsila hrvatske branitelje? Smije li Hrvatska pristati na rehabilitaciju Slobodana Miloševića?