Dan nakon razornog podrhtavanja tla u Amatriceu me dočekao – potres
Šokantan je podatak da 70 posto zgrada u Italiji ne zadovoljava sigurnosne norme
U samo 24 sata Amatrice je pogodilo čak 500 potresa. Svaki pronalazak preživjelih osoba slavi se glasnim povicima i pljeskom Snažan potres, 4,3 po Richteru, jučer u 14.38 ponovno je pogodio Amatrice, gradić sravnjen sa zemljom i u kojem je poginulo najviše osoba. Tek sam stigao u to mjesto nakon vožnje dulje od tri sata iz Rima, jer se mora zaobići urušene ceste i doći planinskim putom. Dočekao me potres.
Život u šatorskom gradu
Tlo se pomicalo, a ono malo zgrada koje imaju još pokoji zid više nemaju ni to. Digla se prašina. U daljini su se čuli povici prestrašenih osoba, onih koje su ostale tu nakon potresa od srijede u 3.36. Do sada je pronađena 241 poginula osoba. Gledam u zvonik, napukli zidovi... Čeka još jedan potres prije negoli će pokleknuti. Odmah su evakuirane osobe iz male sportske dvorane u kojoj je bilo smješteno oko 300 osoba koje su ostale bez svojih domova. Nedaleko je postavljen šatorski grad koji može primiti oko 500 osoba. Poklici straha dolazili su odande. Vidjeli smo i prašinu koja se podigla oko već ispražnjene bolnice Grifoni. Urušili su se neki zidovi. To je pravo bombardiranje potresima. Od prvog potresa pa do četvrtka popodne bilo je gotovo 500 potresa. Reportažu iz Amatricea htio sam započeti jednom dobrom viješću. Vatrogasci i spasitelji su do sada uspjeli izvući iz ruševina čak 215 živih osoba, a među njima i osmogodišnju djevojčicu Giorgiu. Vatrogasci su je uspjeli izvući iz ruševina u srijedu u 20 sati. Prolomio se pljesak. Jedan mladi život otrgnut je iz ralja smrti. Nažalost, njezina sestra ostala je pod ruševinama. U Amatriceu i Accumuliju poginulo je 195 osoba, ali bi broj mogao biti veći. U bolnicama su 264 ranjenika. Tužiteljstvo u Rietiju otvorilo je istragu zbog zgrada koje nisu sagrađene po normama za zaštitu od potresa, s mogućom optužnicom za ubojstvo iz nehaja. U Italiji, kako je rekao ministar infrastrukture Domenico Delrio, čak 70 posto zgrada nije sagrađeno po normama, kao i 50 posto škola. Škola u Amatriceu bila je 2012. obnovljena, i to po protupotresnim normama, ali se ipak srušila. Pokraj Amatricea, nekoliko metara od centra, ima i nekoliko kuća koje su “preživjele”. Čudan je način na koji pogađa potres. – Broj žrtava mogao bi biti veći od onoga u L’Aquili 2009. kada je poginulo 309 osoba – kazao je šef Civilne zaštite Fabrizio Curcio. Većina žitelja porušenih mjesta otišla je rodbini ili prijateljima. Oni koji su ostali ovdje, smješteni su u šatore. Nitko, pa ni novinari, ne može ulaziti u ulice srušenih gradića. Spasitelji, njih ukupno 5800, radili su cijelu noć bez prestanka, uzimajući tek kratke pauze za odmor. Izvučene su tri osobe, traga se za četvrtom ispod ruševina iste zgrade, ispričao je načelnik Amatricea Marco Piergallini. Za preživjelima tragaju i psi. I kada smo pomislili da će spasioci ipak nekim čudom nekoga naći živoga pod ruševinama, načelnik mjesta Arquata, Aleandro Petrucci, kazao je da psi tre- nutačno tragaju za dvije osobe koje bi trebale biti ispod ruševina, ali psi ni po čemu ne pokazuju da osjećaju da je netko živ. Preživjeli nerado govore. Žele se vratiti na ruševine kako bi, ako mogu, uzeli neku svoju stvar, sliku, odjeću...
U sekundi je sve nestalo
– Noć smo proveli relativno dobro i odmorili se, ali nemamo vise ništa – priča Emidia. Jedna starija žena stoji nedaleko svoje srušene kuće i kaže mi: – Kada nestane kuća u kojoj ste rođeni i u kojoj ste odrastali i živjeli, nestane i vaša povijest. A kada nemate povijesti, nemate ni budućnosti. U subotu i nedjelju tu se trebala održati svetkovina paste all’Amatriciana, koja je nastala kao recept u Amatriceu. Slavlja neće biti, ali će je neki restorani ipak pripremati, s time što će dio zarade ići u fond za stradale u potresu. Talijanska vlada je u četvrtak proglasila izvanredno stanje i izdvojila prvih 50 milijuna eura za pomoć stradalima u potresu. Cijela Italija organizirala se i skuplja novac za pomoć stradalima. Ulicama Amatricea hoda i jedan izmučeni pas ovčar. Traga za svojima. Postao je simbolom ove tragedije.
Za stradalima se još traga, a broj poginulih mogao bi biti veći nego u L’Aquili 2009. godine