Kako su smrt vidjeli Babić, Murtić, Generalić...
Autor izložbe “Put u vječnost” Zvonko Maković okupio je djela umjetnika koji su na tu temu slikali, fotografirali...
Izložba “Put u vječnost” kojoj je povod 85 godina “Posmrtne pripomoći” otvara se večeras u 20 sati, a zatvara se 6. studenog
Bela Čikoš Sesija, Mirko Rački, Ljubo Babić, Ivan Generalić, Edo Murtić, Zlatko Prica, Krsto Hegedušić... Dio je to poznatih slikarskih imena koje je – njihovim djelima – okupio povjesničar umjetnosti Zvonko Maković u Klovićevim dvorima. Uz pomoć kustosice Danijele Marković pripremio je izložbu o pomalo mračnoj temi – smrti. Iako je ideja bila sasvim suprotna – detabuizacija ove prirodne pojave.
Uz slike i osmrtnice
– Izložbom pod nazivom “Put u vječnost” željeli smo prvi put govoriti o smrti kao o bitnome egzistencijalnom, društvenom pa i kulturnom sadržaju na više razina. Na izložbi ćemo se susresti s umjetničkim djelima koja su nastala od kraja 19. stoljeća naovamo i spadaju u hrvatsku modernu i suvremenu umjetnost. No u sklopu izložbe prikazali smo i niz predmeta koji nisu isključivo slike, poput osmrtnica, fotografija, dokumenata... – rekao je Z. Maković pri obilasku izložbe za medije, koja se službeno danas otvara u 20 sati i traje do 6. studenog. Povod je izložbi, nadodao je ravnatelj Klovićevih dvora Antonio Picukarić, 85. godišnjica udruge “Posmrtna pripomoć”, koju su u Zagrebu 1931. utemeljili zagrebački obrtnici, Caritas i Nadbiskupski duhovni stol da bi članovima osigurali pravo na organizaciju pogreba. Središnja slika upravo je ona po kojoj je i sama izložba dobila ime, autora Gabrijela Jukića iz 1918. godine, koja prikazuje anđela kako se spušta niza stube. Izložba završava slikom Ljube Babića “Ljuština na odru”. – Ona prikazuje stvarnu osobu – Franju Ljuštinu koji je kao 17-godišnjak mobiliziran u austrougarsku vojsku pa je zbog svojih lenjinističkih ideja zatvaran i mučen, a 1922. umro je u bolnici koja je nekad stajala na glavnom trgu u Zagrebu – kaže Z. Maković.
Posmrtne maske
Jedna soba u potpunosti je posvećena poznatim javnim ličnostima iz hrvatske povijesti, pa su na odar postavili i posmrtne maske Alojzija Stepinca, Stjepana Radića, bana Josipa Jelačića i Josipa Jurja Strossmayera. – No bit će tamo uz popratne fotografije pogreba i njihove osmrtnice, vijenci... – kaže Z. Maković. Postavljena su i najranija djela Roberta Frangeša Mihanovića – reljefi s varaždinskog groblja, a ima i zanimljivih instalacija poput one Ante Rašića koja prikazuje lijes dopunjen zrcalima i električna stolica Damira Sokića koji je rad nazvao “Crni pravokutnik i crveni krug”.
Ideja izložbe bila je detabuizirati smrt kao prirodnu pojavu i govoriti o njoj kao o društvenom i kulturnom sadržaju