Težak život pantere na gredi, majka je ostavila, djed odgojio
U Riju je osvojila četiri zlata i broncu, a to misli ponoviti i u Tokiju
Ona je savršena za gimnastiku. Snažna je, brza, mišićava i gipka, rekao je za Simonu zlatni američki olimpijac Tim Dagget Ove su Olimpijske igre za neke sportaše bile inauguracija u svijet zvijezda, samo prva stranica već predviđane blistave budućnosti, a za neke su bile kraj. Rio je bio posljednja olimpijska stanica za velikog Michaela Phelpsa i Usaina Bolta – barem su tako najavili – pa smo u njihovim majstorijama morali uživati još dok su trajale. I naravno, velikani nisu razočarali. Osvojili su pokoju medalju, srušili još pokoji rekord, ali nisu bili u prvom planu jer svijet je gledao i one koji tek dolaze na olimpijsku scenu. Sport neće propasti nakon što njihova imena više neće biti ispisivana na semaforima Igara, svijet sporta sebi je već osigurao velike i trofejne nasljednike. Neka nova imena isplivala su na površinu, neke nove zvijezde su se rodile, barem je tako bilo u gimnastici. Uz Koheija Uchimuru, najzvuč- nije gimnastičko ime ovih Igara, stajalo je i ono mlade Simone Biles, Amerikanke kojoj su ovo bile prve OI, a već je svijetu nametnula velika očekivanja. Simone je sa svojih 19 godina trostruka svjetska prvakinja na parteru, jedina s tri svjetska zlata u nizu, a i najuspješnija je američka gimnastičarka u povijesti. Vlasnica je 14 medalja sa svjetskih prvenstava, od čega je deset zlatnog sjaja, a sada je i vlasnica pet olimpijskih – od čega četiri zlatne.
Boorman kao druga majka
U svijet gimnastike ušla je kao šestogodišnjakinja, još kada je s vrtićem išla na izlet u dvoranu, gdje je vidjela starije djevojčice kako se okreću i skaču. Odmah ih je počela oponašati. To ju je dovelo do treninga, a godinu dana poslije njezin talent zapeo je za oko Aimee Boorman, koja joj je postala druga majka, žena koja je i sada uz nju na svakom natjecanju. Izgleda da dobro funkcioniraju zajedno jer Biles je svakim danom sve bolja u onome čime se bavi. Da, trebala je drugu majku nakon što je s tri godine ostala bez biološke. Shanon Biles se zbog borbe s alkoholom i drogom nije više mogla brinuti za nju i njezinu mlađu sestru Adriju pa su u ulogu roditelja tada uskočili njezin djed Ron i njegova druga supruga Nellie. Odgajali su ih kao svoje kćeri i uspjeli su u tome. Time je Ron ispravio pogrešku načinjenu sa Shanon. Simone je sada sadašnjost i budućnost ženske sportske gimnastike, američki ponos i potvrda da SAD ne misli prestati dominirati sportom koji je toliko dugo bio “u vlasništvu” Rumunjske, Kine, Sovjetskog Saveza, a poslije Rusije i svih ostalih sljednica raspalog SSSR-a.
Nisam razočarana broncom. Mislim da su svi željeli to zlato više nego ja, kaže Simone Po njoj je nazvana i jedna od vježbi na parteru (Biles), no nitko se ne usudi izvesti je
Svoj talent Biles je pokazala još 2012. kao juniorka, tada je osvojila svoje prve medalje te osjetila kako je to biti pobjednik, kako je to biti najbolji. Izgleda da joj se taj osjećaj svidio jer 2013. doskočila je i do svjetskih titula, čime je počela i službeno svoj pohod na svijet. On bi možda počeo i na Igrama u Londonu jer bila je spremna, ali ipak je Boorman procijenila da je još uvijek premlada.
Porede je s najvećima
No, za ove u Riju nije bilo prepreke. U Brazil je došla s velikim očekivanjima i pritiskom, predviđali su joj pet zlata, osvojila ih je četiri, uzela je i jednu broncu. Dobru je berbu imala ove godine, ipak je na nju čekala četiri godine. Već je sada najbolja, a tek je na početku. Uspoređuju je s legendarnom Nadijom Comaneci, s Mary Lou Retton, s Larisom Latinjinom, ali ne. Ona je posebna vrsta gimnastičarke, svoja vrsta, ona je spoj njih svih, ona je jedina koja sada može nositi pridjev najbolja. – Ona je savršena za gimnastiku. Snažna je, brza, mišićava i gipka, a uz to i nevjerojatno talentirana – rekao je jednom američki gimnastičar i osvajač olimpijskog zlata Tim Daggett. I dobro ju je opisao jer ona to jest. Da, možda je mogla i sada u Riju ispuniti očekivanja i oko vrata imati pet zlata, ali greda ju je “zeznula”, greda je željela broncu. – Nisam razočarana broncom jer svatko bi bio sretan s njom na Olimpijskim igrama. Mislim da su svi željeli to zlato više nego ja – rekla je jednom Biles. Ali što drugo i očekivati od najboljih. No i ona je samo čovjek, ali čovjek koji ipak skače više, čovjek koji se trudi jače i baš zbog svoje izvrsnosti tjera druge na rizik. Cijeli tekst pročitajte u sportskom tjedniku Max!