Obvezna škola u Hrvatskoj treba trajati 12 godina

Rujanski izbori dobra su prigoda za usporedbu ideja i programa koje političke grupacije imaju kada je riječ o obrazovanju. Što su hrvatskom obrazovanju ponudili najvažniji politički akteri? Koliko su uložili energije u osmišljavanje ideja? Koliko su moderni, i u kojoj mjeri predviđaju usklađivanje hrvatskog obrazovnog sustava sustavima razvijenih zemalja. Jesu li nedavni događaji koji su generirali značajnu društvenu energiju prekretnica u stvaranju obrazovnih politika? Sve su to pitanja na koja želimo čuti odgovor. Da bismo odgovor uistinu i dobili, analizirali smo prijedloge i ideje glavnih političkih grupacija. Pri tome, držali smo se najmanje triju perspektiva. Koliko ponuđena rješenja odgovaraju stvarnim izazovima s kojima se hrvatsko obrazovanje danas susreće? Druga nam je perspektiva primarno komparativna. Koliko su prijedlozi koji se iznose na tragu suvremene obrazovne znanosti i uklapaju li se u obrazovna stremljenja u razvijenom svijetu? Na kraju, zanimalo nas je i uvijek važno pitanje koliko su programi koji se nude ostvarivi i izvedivi. Kolika je stvarna vjerojatnost da ideje iz programa budu djelotvorne? Nakon detaljnog uspoređivanja i analiziranja, ishod se može kratko, jasno i bez pretjeranog okolišanja svesti u jednu osnovnu misao. Manje-više sve već viđeno, većinom neusklađeno sa suvremenim obrazovnim stremlje- njima, ograničene kreativnosti i dvojbene provedivosti. Većina onoga što je ponuđeno ne ulijeva nam previše nade niti daje prostora pretjeranom optimizmu. Kako to uvijek biva, u svakom od programa, moguće je pronaći vrlo dobre pojedinačne ideje ili više njih. No, zabrinjava što je u programima vidljivo odsustvo cjelovitosti, manjkavo sistemsko promišljanje i slabo artikuliranje dugoročne vizije. Značajan broj izloženih ideja vrlo je upitne izvedivosti, i još upitnije djelotvornosti. Ukratko, prijedlozi koje su ponudile sve političke grupacije u osnovi su usmjereni na konzervaciju i očuvanje postojećeg sustava. Većini je misao vodilja vjerovanje da će pojedine parcijalne intervencije ili kombinacija njih više, promijeniti strukturne odnose te poboljšati performanse sustava. Pojedinačnih ideja u svim programima je puno, no mislim da nas licitiranje pojedinačnim idejama neće daleko odvesti. Štoviše, u stanju u kojem se nalazimo, provoditi pojedine pojedinačne ideje bilo bi čisto gubljenje vremena i neodgovorno bacanje novca. Središnja os svih obrazovnih programa mora odražavati duh i jasnu želju da se obrazovni sustav suštinski i iz temelja promijeni. Temeljna potka kvalitetnih obrazovnih programa i promjena mora biti da se obrazovnom sustavu pruži novi, viši i značajniji smisao, da se u sustav unesu nove vrijednosti, da se dobro promisli i udahne nova vizija i ostvariva misija. Obrazovanje mora postati generator dobrobiti i kvalitete življenja na nacionalnoj, društvenoj, osobnoj i razini svake pojedinačne zajednice. Suvremeni način života i zahtjevi tehnološki naprednog tržišta rada zahtijevaju dulje trajanje osposobljavanja i obrazovanja. To bi trebalo biti prvo polazište bilo kakvih ideja. Dosadašnjih osam godina obveznog obrazovanja stvar je prošlosti. Hrvatska mora uvesti 12 godina obveznog obrazovanja, i svojim obrazovnim sustavom mora se priključiti razvijenim zemljama svijeta. Hrvatska mora pružiti svakom čovjeku šansu za usvajanje potrebnog broja kompetencija za suvremeni život. Duljim obveznim obrazovanjem svakomu stvaramo mogućnost za pronalaženje kvalitetnog i dobro plaćenog posla. Za sada, o tom nužnom zahtjevu nema previše u obrazovnim programima. Drugo, potrebno je konačno promijeniti perspektivu gledanja na obrazovanje i školu. Dosadašnja, dominirajuća perspektiva državne politike bi trebala biti zamijenjena perspektivom zajednice u kojoj škola djeluje. Premda danas u gotovo svakom hrvatskom selu, usuđujem se čak reći i zaseoku i seocetu, imamo školu, baš nitko se od političkih aktera nije sjetio, pa makar i samo jednim dijelom, napisati program iz perspektive konkretnog čovjeka koji tamo živi. Nitko nije nastojao predložiti što će učiniti iz perspektive učitelja u školi, iz perspektive učenika, iz perspektive roditelja koji koristi usluge te škole. Škola mora postati središnje mjesto života, mjesto okupljanja, komunikacije, osobnog i društvenog rasta u zajednici. Učenici trebaju više vremena provoditi u školi. I u većini europskih zemalja taj boravak okvirno traje od 8 do 16 sati, i ispunjen je brojnim dodatnim, slobodnim i izbornim programi- ma. Takvom školom smanjit će se socijalne razlike među učenicima, olakšat će roditeljima bolju skrb za djecu u zajednici, ali će se pomoći i poslodavcima. Na kraju, ne manje bitno, postojeći ciklusi obveznog obrazovanja arhaični su i kao takvi zastarjeli. Podjela na razrednu i predmetnu nastavu kao takva više ne egzistira u Europi. Potrebno je modernizirati obrazovni sustav i uvesti podjelu obrazovnih ciklusa na tragu iskustava razvijenih zemalja. Ne želimo eksperimente, kao što su bili neki recentni pokušaji. Želimo ideje utemeljene na spoznajama istraživanja i na ustaljenoj praksi. U kombinaciji s uvođenjem načela izbornosti i programskog usmjeravanja u nižim obrazovnim ciklusima, ova nužna ideja svakog programa približit će nas toliko željenom idealu. Boljim i naprednijim učenicima s višim zahtjevima pružit ćemo više, jer sada dobivaju premalo. Skupini učenika s nižim zahtjevima i očekivanjima, pružit ćemo manje, jer sada se od njih očekuje previše. U ovom trenutku, svima se nudi isto. Predloženim programima političkih grupacija ove tri nužne sistemske ideje u osnovi sporadično su prisutne. Bez njih, mislim da je teško govoriti o strukturnim promjenama. Za sada je u obrazovanju dominirajući izgovor za nečinjenjem vezan uz smanjeno financiranje. No, vrijeme za stvarne promjene u obrazovanju je došlo. I vrlo će brzo, u vremenu pred nama, morati se dogoditi promjene koje mijenjaju suštinu i bit, promjene koje nas približavaju razvijenima i odgovaraju očekivanjima modernog života.

Škola mora postati središnje mjesto života, mjesto okupljanja, komunikacije, osobnog i društvenog rasta u zajednici. Učenici trebaju više vremena provoditi u školi u dodatnim, slobodnim i izbornim programima za usvajanje potrebnih kompetencija za suvremeni život, kvalitetan i dobro plaće posao Obrazovanje u izbornim programima: prijedlozi koje su ponudile sve političke grupacije u osnovi su usmjereni na konzervaciju postojećeg sustava. Zabrinjava što je u programima vidljivo odsustvo cjelovitosti, manjkavo sistemsko promišljanje i slabo artikuliranje dugoročne vizije Baš nitko od političkih aktera nije se sjetio, pa makar i samo jednim dijelom, napisati program iz perspektive konkretnog čovjeka – što će učiniti iz perspektive učitelja u školi, iz perspektive učenika, iz perspektive roditelja koji koristi usluge škole

*Sva mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno mišljenja i stavove ustanova i istraživačkih mreža čiji je autor član.