DINKO BOGDANIĆ
Balet je red, rad, disciplina. Kad poludim, iziđem. Vičem, to je normalno kad radite sa 60 ljudi. Moj je problem što živim balet Žalosno je zapravo da me bivša prijateljica Almira Osmanović opet ocrnila
Čist sam pred svojom savješću i pred Bogom, odgovara na optužbe o nedoličnom ponašanju prema plesačima bivši šef Baleta HNK Split
Nisam razočaran. Napravio sam veliki broj izvrsnih predstava, ostavljam odličan ansambl i izvrsne plesače, ali tužan sam što neki ljudi nisu razumjeli da im želim dobro da bi napredovali u svom radu. Sve se moglo lijepo riješiti, kaže Dinko Bogdanić, bivši v. d. ravnatelja Baleta HNK Split, čija je smjena posljednjih mjeseci punila novinske stupce. Na upit gdje je zapelo i kako se on to ponaša da ga optužuju za zlostavljanje, Bogdanić odgovara: – Zapelo se jer su me kao stručnu osobu sa svjetskim iskustvom ocjenjivali ljudi iz Radničkog vijeća i Sindikata HNK koji se nisu makli iz Splita. Oni su posumnjali u moju stručnost! Kao Vjeko Santrić, predsjednik RV-a, opozicija u svemu, koji je vjerojatno htio biti intendant, možda čak i direktor Baleta. Koliko je pun negativne energije, potvrđuje činjenica da je iz programske knjižice za premijeru baleta “Na putu” skinuo moje ime kao ravnatelja Baletnog programa Splitskog ljeta. Santrić je napisao pismo gradskim vijećnicima o meni i mojoj stručnosti kao baletnog direktora i koreografa. On i cijela ekipa dočekali su svojih pet minuta slave da budu u svim medijima. Žalosno je zapravo da je moja bivša jako dobra prijateljica Almira Osmanović ponovila scenarij priče iz moje prošlosti u Zagrebu, nagovorila neke ljude i plesače protiv mene i iskoristila nešto što nije bilo rečeno, a kamoli izgovoreno da me ocrni.
Mislite na rumunjsku plesačicu Alexandru Berte koja vas je prijavila za vrijeđanje?
Da. Poslije njezine markirane baletne probe, tj. neizvedenih baletnih koreografskih zadataka, markiranih skokova i prijevremenog napuštanja pozornice, isprovociran njezinim ponašanjem nisam ništa osobno ružno ni uvredljivo rekao, nego izgovorio rečenicu, napominjem – sebi u brk: “I have had enough of this gypsy business” koju je netko od plesača krivo čuo i dalje se zna što se dogodilo. Na to su skočili svi pomagači gđe Osmanović, članovi baletnog ansambla koji su bili njezini igrači, dočekali trenutak da se pojave u medijima da bi me ocrnili. Skočili su RV i sindikalisti na čelu s gospodinom Pundom. Nitko nije provjerio drugu stranu. Ocrnili su me posvuda pa me prozivali da se branim. Od čega? Čist sam pred svojom savješću i pred Bogom. Mediji su napravili linč! I raskol u baletnom ansamblu.
No, bio je i drugi slučaj, za nedolično ponašanje optužila vas je i balerina Tea Jelić.
Gđa Tea Jelić zadnji je red ansambl-balerina s 30 godina radnog staža, bez baletne škole. Kad sam joj dao korekciju poslije opservacije o njezinim skokovima i piruetama na vršcima prstiju i nezavršenim svakodnevnim kondicijskim vježbama, optužila me za maltretiranje. Napisala je pismo intendantu i sindikatu. Da ste ga pročitali, smijali biste se jer u njemu spominje svoj privatni život, a o baletnim tehničkim problemima ni riječi. Zar je to maltretiranje?
I neki drugi plesači optužili su vas za zlostavljanje.
Da. Korana Bilan, koja također nema baletnu školu ni fizičke predispozicije za balerinu, optužuje me da sam baletni ansambl fizički i psihički maltretirao. Bila je više mjeseci na bolovanju, a istodobno predavala u baletnom studiju. Ne da nisam ništa učinio, nego sam je pustio u London da polaže tečaj za baletnog pedagoga. To mi je hvala. Daniel Jagar, kao drugi solist, morao je plesati sve zahtjevne dionice, ali je zbog viška kilograma i nelijepog izgleda igrao samo zadnji red ansambla. U tri i pol godine, koliko sam bio ravnatelj Baleta, prve godine bio je sedam mjeseci na bolovanju, a onda nekoliko puta po tri mjeseca. Izračunajte koliko je radio u tri godine. Nije radio ni zakonom propisane kondicijske vježbe. I takva osoba može govoriti o mojem radu i prozivati me zlostavljačem, a kao ni Tea i Korana ni on nema baletnu školu. Tu su i drugi plesači koji nisu spomena vrijedni za čije sam živote mnogo učinio. Najveći je problem moja osobna asistentica, gđa Gorenka Jagar, Danielova supruga. Pitam se kako sam mogao raditi s njom u istom uredu iz kojeg se prenosilo sve o plesačima što sam glasno komentirao. O svim njihovim problemima, nedolasku na posao, lažnim bolovanjima... Što sam trebao? Pisati prijave sindikatu, RV-u, intendantu? Nisam za to imao vremena. Vjerovao sam im, a kako su mi zahvalili? Volio sam raditi s ljudima koji su voljeli red, rad i disciplinu, kao što se radi u Europi. Postoji pismo potpore većine članova baletnog ansambla (njih 25) za moj rad i stručnost vođenja ansambla upućeno Gradu, RV-u i sindikatu, ali nije objavljeno u medijima. Rečeno je da su ga napisali honorarci u strahu od otkaza! Nije istina. Među potpisanima su i solisti stalni zaposlenici i članovi ansambla. Nezadovoljna nekolicina zove ih plesačima drugog reda koji nemaju pravo iznositi svoje mišljenje, ali imaju pravo plesati umjesto njih! I nose repertoar koji je bio rasprodan svih sezona. Mislim da treba provjeriti tko sjedi u RV-u i Sindikatu HNK Split, način rada, odnos prema kazalištu i umjetnosti kao što je baletna.
Kakvi ste u poslu, u dvorani?
Tražim red, rad i disciplinu jer bez toga u baletu nema uspjeha. Kad poludim, iziđem, odem u ured. Vičem, što je normalno kad radite sa 60 ljudi. Moj je problem što živim balet.
Kakav je vaš odnos s intendantom Goranom Golovkom koji je Kazališnom vijeću predložio vašu smjenu?
Mislio sam da će imati više razu-
mijevanja i stati iza čovjeka kojeg je izabrao da mu vodi balet, pogotovo zadnjih godina u kojima smo napravili vrlo uspješne predstave. Osmislio sam Splitsko ljeto s malo novca, baletne večeri na Sustipanu, doveo velik broj predstava, premijera, puno gledalište, a i baletni studio pridonosi teatru zavidnim prihodom. Radio sam štedeći, ne rasipajući milijune kuna za operne i dramske predstave. Mislim da to zaslužuje pohvalu.
Stječe se dojam da s intendantom niste razgovarali o problemima zbog kojih odlazite?
Žalosno je da se s intendantom pozdravljam, ali nikad nisam bio pozvan ni na jedan sastanak. Nemam nikakav papir, nijedna prijava nije mi dostavljena. Kao ni otkaz ugovora o radu koji bi istekao 4. studenog. Intendant Golovko imao je jako “loše šaptače”. Njegov je problem u tome što se želi svima svidjeti! To ne ide. Žalosno je i što nisam upoznao Gradsko vijeće, jedino sam čuo gđu Ljubicu Vrdoljak koja je uvijek govorila da sam zlostavljač.
Aludirate na to da su vas političari smijenili?
Da, zbog mog svjetonazora, zato što sam drukčiji u svemu. Izgledu, ponašanju, razmišljanju, a kao takav uspio sam napraviti svjetsku karijeru. Ovo meni sliči na politički linč. Umjetnički nije jer o baletu ništa ne znaju! Politički linč izveden za mandata tehničke Vlade.
S intendantom ste već pripremali sljedeću kazališnu sezonu, zar ne?
Planirali smo gostovanje u Mađarskoj s mojom koreografijom “Čudesni Mandarin”, a pozvani smo ponovno u Šibenik i Pulu na festivale baleta. Dogovarali smo novu predstavu “Romeo i Julija”, razgovarali o “Giselli”, a Golovko, koji će režirati “Malu Floramy”, ponudio mi je koreografiju. Imali smo džentlmenski dogovor, ali ne znam što je s tim.
Za novog ravnatelja Baleta splitskog kazališta imenovan je Igor Kirov. Što mislite o svom nasljedniku?
Drago mi je da je Igor prošao, uvijek ću biti spreman dati mu savjet o klasičnom baletu. Kirov je nešto novo u baletnom svijetu. Doveo sam ga u splitski teatar i dao mu da radi premijere 5 do 12, Side to Side i balet Na Putu.
Za čim žalite?
Najviše mi je žao što u Splitu nisam osnovao osnovnu baletnu školu.
Nikad nisam bio pozvan ni na jedan sastanak. Nijedna mi prijava nije dostavljena. Kao ni otkaz ugovora o radu koji bi istekao 4. studenog Meni ovo sliči na politički linč. Umjetnički nije jer o baletu ništa ne znaju! Politički linč izveden za mandata tehničke Vlade