Radim više od Japanaca. Ali oni idu na godišnji, a ja ne
Lider Stranke BM 365 – Stranke rada i solidarnosti te koalicije Za premijera
Supruga i ja često odlazimo u gluho doba noći do fontana, sjednemo i gledamo
Kad ostanem bez ovog posla, mogao bih biti taksist bez navigacije. Poznajem svaku ulicu u Zagrebu
Milan Bandić, lider stranke BM 365 – Stranka rada i solidarnosti te koalicije Za premijera, posljednjih dana, u završnoj fazi predizborne kampanje, obara i vlastite rekorde u uprizorenjima na ulicama Zagreba, ali i diljem Hrvatske, u samo jednom danu. Tamo gdje ipak ne dospije do potencijalnih birača pokušava se probiti, blago rečeno, intrigantnim promidžbenim spotovima.
Zašto ste za simbole kampanje odabrali Japanca i Batmana?
To je bila moja ideja koju su poslije razradili prijatelji. Mene prati glas da izazivam i zakone fizike jer u isto vrijeme mogu biti na tri mjesta, i to je asocijacija na Batmana, a što se tiče Japanaca, radim više i od njih, s tom razlikom što oni idu na godišnji, a ja ne idem. Da živim u Japanu, bio bih i tamo gradonačelnik velikog grada, sto posto.
Gdje ste našli Japanca?
On je mene našao. Uvijek se šljakeri nađu. Ja volim ljude i svoj posao, ja se igram s tim poslom. Meni je posao gotovo kao hobi. Imam te političke strasti, vjere i ljubavi, zaljubljen sam u ljude. Nesretan sam ako sam sam.
U spotu spominjete i vlastitu nepodopštinu s alkoholom i vožnjom koja vas je 2002. stajala funkcije gradonačelnika. Nije li to nepopularno u kampanji?
Pa to sam ja, nisam savršen, čovjek sam od krvi i mesa. Ja sam normalan čovjek, a Hrvatskoj treba normalan čovjek na svim razinama. Ne treba im čovjek ispod staklenog zvona i iz inkubatora, nego onaj što je krvav ispod kože, sa svojim manama i vrlinama. Što se alkohola tiče, Milan Bandić popije svakih 20 godina, a ovi koji govore o trezvenjaštvu popiju svaki dan.
Kampanja je izrazito personalizirana, zove se “Za premijera”, uostalom, i stranka se zove vašim imenom. Odakle taj poriv?
Nisam nazvao stranku svojim imenom. Zapravo, jesam, ali nisam. Zovemo se Stranka rada i solidarnosti. Milan Bandić je čovjek koji radi i koji je solidaran s onima koje je utakmica rada i kapitala ostavila na margini. A zašto Bandić Milan 365? Zbog izbornog zakona. Pragmatik sam i suptilan čovjek: mi smo zbog slova “b” prvi ili drugi na svim izbornim listama, evo, i o tome sam vodio računa. No, ovaj prefiks s mojim imenom nestaje za dvije, tri godine. Bit ćemo Stranka rada i solidarnosti.
Često o sebi govorite u prvom licu.
Nisam ja neki veliki gramatičar, završio sam politologiju. To nije pitanje ega, jednostavno tako izleti i ode, nije ništa promišljeno, nije samopotvrđivanje ni zakucavanje. Nitko nije savršen.
Jeste li mjerili kilometražu tijekom kampanje?
Obišao sam Hrvatsku više puta, ali zasad je poznajem manje nego Zagreb, u kojem znam svaku ulicu. Isto onako kako smo radili hrvatsku metropolu po mjeri čovjeka, tako ćemo urediti i Hrvatsku kad postanem premijer. Kad ostanem bez ovog posla znate što bih mogao biti? Taksist bez Monike. Ne trebaju meni ni plan grada ni Monika.
Monika?
Ono što kriči dok vozite, ono što govori: lijevo, desno, sim, tam... Kak’ se zove?
Navigacija.
Da, da. Ne treba mi Monika u Zagrebu, a sada već ni u Hrvatskoj. Istim žarom i energijom, formom i sadržajem obišao bih svako selo u ovoj zemlji i vidio kako ljudi žive, a znam da teško žive. Ništa ne može zamijeniti neposredni kontakt s čovjekom.
Stranačka infrastruktura rapidno vam raste. Koliko ste podružnica otvorili?
Imamo trenutačno 15.500 članova i 200-tinjak podružnica. Tamo gdje drugi neće ni nogom, ja idem glavom. Imam tu volju, energiju i dijamantnu disciplinu i znam taj posao. Ja ću vam odavde do Splita osnovati četiri ogranka ovaj vikend, u četiri gostionice. Ili restorana. Zaigram se s ljudima, popričam. Povjerenika imenujem usput, na cesti, čim sretnem čovjeka koji kaže: Ja vas podupirem. A ja njemu: Hoćete li vi sa mnom zajedno nešto raditi? Želite biti povjerenik moje stranke? On kaže: Želim. Dok ja dođem za tjedan dana, on je već organizirao ogranak. Odsvira se himna, nastavak na sljedećoj stranici >>
Pitaju me ljudi: Pa zašto to radiš, Bandiću, pa star si šest banki, imaš razvijen Zagreb, siguran budžet, najbolji kreditni rejting i iduće izbore dogodine dobivene na dlanu Ja ljudima kažem: Položio sam sve ispite u Zagrebu i sada pretendiram to ponoviti u Hrvatskoj, a na političkoj sceni ne vidim boljeg od sebe
minuta šutnje, održim govor, sve kak’ se šika i idemo dalje.
Ishodišna točka programa vaše koalicije jest zapošljavanje. Kako mislite izbjeći demagogiju i uistinu zaposliti ljude?
Meni je lakše od svih drugih. S druge strane, meni je teže jer moram uvjeriti sugrađane da moj odlazak na funkciju premijera nije gubitak za njih, to je moj glavni problem. Kako taj PR poštimati.
Želite reći da vas Zagrepčani ne daju?
Možemo to nazvati kako god hoćemo, ali ne daju me. Da se vratimo na program. Hrvatska ima četiri temeljna problema, a ja imam četiri odgovora. Prvi: demografska obnova Hrvatske. Bijela kuga! Drugo: znanje, struka i kompetencija umjesto podobnosti. Zašto je to važno? Jer je posljednjih 20 godina u Hrvatskoj imamo povijest bipolarne političke scene. Hrvatska živi u sjeni te bipolarnosti koja pak živi u sjeni svojih lidera. Kada su te opcije došle na vlast, dobila je njihova klijentela i njihovi janjičari, a narod je izgubio. Treći problem je rad i zapošljavanje. Treba racionalizirati troškove otpuštanjem ljudi koji ne rade, izmijeniti zakon koji neće štititi neradnika, nego afirmirati rad. Nitko to u 20 godina nije donio, znate zašto? Zato što su donosili odluke za mandat, a ne za generacije i u tome je razlika državnika i političara.
No, kako odgovarate na kritike da novcem Zagrepčana kupujete glasove u kampanji?
Ma dobro, ja na to odmahnem rukom. Neki smo dan na Gradskoj skupštini imali šest odluka kada su posrijedi blokirani, dopunsko zdravstveno osiguranje, besplatni udžbenici za Rome ili Petrinju, napuštenu i stradalu u ratu, status majke odgojiteljice ili pismo namjere da se kupi Imunološki zavod. Sve su to odluke koje imaju svoj kontinuitet.
Nitko normalan ne može imati ništa protiv udžbenika za malene Rome ili djecu iz Petrinje, međutim, kršite li pritom Zakon o lokalnoj samoupravi i Statut Grada Zagreba?
Grad Zagreb ima poseban zakon prema kojem sam ja i gradonačelnik i župan. Imamo u svom statutu i zakonu obvezu skrbiti o dijelu Hrvatske. Vi ste dijelom u pravu. Ništa ja to nisam trebao raditi i plesati po rubu noža. Da smo imali odgovornu Vladu koja je to trebala davno napraviti u Hrvatskoj. Napadaju me da je to kampanja i populizam. Pa smrtni je grijeh obmanjivati ljude, lagati, obećavati, sijati kule po oblacima! Ako je biti populist 365 dana po 16 do 18 sati dnevno, 16 i pol godina biti s ljudima, onda sam ja najveći populist. Ozbiljno razmišljam da pomaknemo Hanžekov memorijal sa 6. rujna jer će me optužiti da sam ga naručio zbog kampanje. K tome, 17. put nosim zavjetnu svijeću u Mariji Bistrici. Znate kad nosim? Baš 11. rujna. Ali što ja tu mogu? Nisam kriv što su toga dana izbori.
Nudite građanima minimalne plaće od 3500 kuna, povećanje mirovina od deset posto. Odakle namaknuti sredstva?
Uvijek sredstava ima, samo treba odrediti prioritete. Nije program ključan. To možemo napisati ja i vi i student ekonomije za tjedan dana. Problem je tko će odrediti prioritete u ovoj zemlji, kao i ljudi koji će to provoditi. A ja sam u Zagrebu pokazao da imam ljude.
Smatrate li se trećom političkom snagom?
Ne, ja sam jedini put. Imam iskustva i znanja i djela, ali i širine da preskočim ideološki rov, okupim hrvatske ljude i povedem kotač unaprijed. Kao što je predsjednik Tuđman u ratu ujedinio ljude, ja kanim pobijediti u domovinskom miru zajedništva. Pitaju me ljudi: Pa zašto to radiš, Bandiću, pa star si šest banki, imaš razvijen Zagreb, siguran budžet, najbolji kreditni rejting i iduće izbore dogodine dobivene na dlanu. Ja im kažem: Položio sam sve ispite u Zagrebu i sada pretendiram to ponoviti u Hrvatskoj, a na političkoj sceni ne vidim boljeg čovjeka od sebe. Vidite li vi boljeg?
Tko su članovi vaše Vlade?
Ljubo Jurčić, prvi potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, Radimiru Čačiću ide infrastruktura, Milivoj Špika preuzet će socijalu, Slobodan Prosperov-Novak znanost, Jelena Pavičić Vukičević bit će nositeljica kurikularne reforme, Slavko Kojić kao ministar financija, Milana Vuković Runjić za kulturu, Grgo Luburić za promet.
Za jednog od najbližih suradnika izabrali ste Radimira Čačića, koji vas je svojedobno tužio?
Vrdoljak je protiv mene podnio dvije prekršajne prijave za fontane, a Čačić jednu, ali oslobođen sam. Ma nisam ja zlopamtilo, oni su tada bio upregnuti u kola politike na vlasti. Želim ih vidjeti obojicu kako sada sjede na tim klupama uz fontane i zvižde uz Radetzky marš, Ero sa onoga svijeta i Na lijepom plavom Dunavu.
Zašto ste tako fascinirani fontanama?
Moj prethodnik Milan Amruš, gradonačelnik s početka 20. stoljeća, napravio je dvije fontane na Zrinjevcu i poslije njega nitko. Pa red je da Bandić nakon sto godina napravi fontanu! Priznat ćete, ta je igra svjetla, vode i glazbe je prekrasna. To me oduševljava, ja sam romantičar, nije u meni romantika umrla. Sada ću vam otkriti jednu tajnu. Ja vam često u gluho doba noći, u jedan sat, odem tamo. Sa suprugom na klupu sjednem i gledam, kad već ne uspijem otići na more. Sad će ispasti da sam to napravio radi sebe, ali to sam napravio radi svojih sugrađana i u tome uživam. Znate koliko Rim ima fontana? 224. A Zagreb? Tri i pol. Ne treba se čovjek na to obazirati.
Koliko je realna velika koalicija između SDP-a i HDZ-a?
Sve se radi da se to i dogodi, oni bi trebali održati kongres ujedinjenja. Ako ljudi to prihvate, to će biti tako, ali nisam siguran da glasači SDP-a žele koaliciju s HDZ-om i
‘S VUČIĆEM ZA STOL’ Ne samo da bih sjeo za stol sa premijerom Aleksandrom Vučićem nego bih ga molio da sporni zakon povuče ‘RADIT ĆU KAO TAKSIST’ Kad ostanem bez ovog posla, znate što bih ja mogao biti? Taksist bez navigacije. Poznajem svaku ulicu u Zagrebu
obrnuto. Ovo što rade lideri stranaka sve ide u tom smjeru. Znate li vi koliko su u 26 godina te dvije stranke zaposlili ljudi? Desetke tisuća. Uredi u institucijama, agencijama, ministarstvima, državnoj upravi javnim poduzećima. Kada aktiviraju tu mašineriju, uvijek će dobiti između 15 i 20 posto glasova jer ti ljudi glasaju za sebe. Neka idu njih dvojica u Bruxelles malo, neka odmore ljude od sebe.
Vaše četiri ruke su odlučile o formiranju najneuspješnije hrvatske Vlade, ove posljednje. Kako se zbog toga osjećate?
U to sam vrijeme dao podršku ljudima za koje sam vjerovao da će nešto napraviti, vidio sam da je krenulo kako ne valja. Ne bismo danas u tim kategorijama razgovarali da se to društvo nije pokefalo, oni bi trajali.
Biste li radije sastavljali Vladu s Milanovićem, Plenkovićem ili Petrovom?
S onima koji prihvaćaju projekte ključne za boljitak ove zemlje koje mi zagovaramo. I s crnim vragom za boljitak! Imam osjećaj da ću opet morati organizirati presicu i objaviti da je Drugi svjetski rat gotov. Ova dva lidera i dalje vode polemiku što je bila nečija mama, a što je radio nečiji tata. Hrvatske ljude zanima kako će živjeti, a danas iz HDZ-a ide ponovno elaboracija o udbašima iz SDP-a. To je strašno.
Što kažete na sastanak Milanovića s branitelja, hoće li Milanović profitirati ili se svojim izjavama pokopao?
Nisam opsjednut tko se s kime sastajao i snimao. Moj stav prema braniteljima je jasan, oni zaslužuju klanjanje do poda. Znate koliko bi bio šator tamo da sam ja premijer? Dva sata. Što se Milanovića tiče, jesu li njemu spin doktori govorili da to napravi da bi profitirao, ne znam, ne mogu biti toliko vidovit ni toliko zločest da bih to tvrdio. Samo znam da ta Milanovićeva priča “jedno mislim, drugo govorim, treće radim” nije dobra i da nas nakon svađe s Europom zbog Lex Perković ne treba svađati i sa susjedima. Hrvatska treba biti lider regije, kao i budući hrvatski premijer. Susjedima treba pomoći graditi zajedničke mostove.
Znači li to da biste sjeli za stol s Aleksandrom Vučićem?
Apsolutno. Ne samo da bih sjeo, nego bih ga molio da taj zakon povuče. Ako bi odbio, onda bismo mi donijeli isti takav u Hrvatskoj. Pa s kime bi se trebalo razgovarati nego s legitimno izabranim premijerom Republike Srbije? Svatko iz ovog rata, koji je na sreću završio, ima svoju istinu s kojom živi i to ne možemo promijeniti. Ali što se tiče Zakona o jurisdikciji nad hrvatskim braniteljima u Srbiji, molio bih tamošnje kolege da taj zakon povuku. Ja se ne zalažem za to da napinjemo uže, nego da živimo normalno jedni pokraj drugih. Pregovarati treba dok se ne dogovorimo, to je jedini put.
Ostvarite li svoju aktualnu ambiciju, kako bi to izgledalo da premijer dolazi u štićenoj koloni pred, recimo, Županijski sud? Naime, imate dvije optužnice, vaši suradnici čak desetak.
Pravna država treba vrijediti za sve, pa i za hrvatskog premijera. O tim mojim optužnicama uskoro će biti prilike da nešto kažem. Ne mogu sada reći istinu. Hrvatska će javnost biti obaviještena.
USKOK vam je stavio blokadu na četiri-pet stanova za koje tvrdite da nisu vaši i istodobno u gruntovnici stavljate prigovore na te blokade.
Ni jedan moj stan nije blokiran. Svoju ću nevinost, kao i prekršajne prijave za fontane, kao i kaznenu prijavu za Zagrepčanku i sve ostalo, dokazati na sudu.
Strahujete li od ponovnog gubitka slobode?
Ne, jer znam da je to vrijeme prošlo. Siguran sam u to.
Prejudicirate odluku suda?
Ne, ne prejudiciram, ali vidjet ćete da je to vrijeme prošlost kad ja progovorim.