Goran Aleksić
šta se uz gitaru, film. U dobroj je formi jer gotovo svaki dan trči osam kilometara u Zaprešiću. – Nije loše. Ne uspušem se previše kada se uspinjem uza stepenice – objašnjava Aleksić. Odrastao je u Kutini, neko je vrijeme živio u Zagrebu, a otkad se oženio, skrasio se u Zaprešiću. Prisjeća se djetinjstva u Kutini, koje je bilo lijepo iako se živjelo skromno u radničkoj obitelji u kojoj je samo otac radio. – Nije bilo novca za bacanje, ali bio sam zadovoljan okruženjem u kojemu sam živio, prijateljima u školi. Bio sam dobar učenika. Nije bilo bullyinga o kojem danas gotovo svakodnevno čitamo. Bilo je nešto malo, gotovo zanemarivo. Ili možda danas pretjeruju – ističe novopečeni saborski zastupnik. Aleksić je prilično distanciran i vrlo ozbiljan. Neki bi možda rekli i pomalo mrk. – Volim se smijati onda kada mi je nešto smiješno. Ne mogu se smijati sam od sebe. Većina se političara ne smije, nego se kliberi. Glume da su nasmijani, glume da su veseli i sretni. A zapravo to nije tako – objašnjava Aleksić. Neki kažu da je težak suradnik, ali kada ga bolje ljudi upoznaju, onda vide da je s njim vrlo lako raditi. Na početku stvara distancu i ne dopušta da se na njega djeluje. – Ne dopuštam vanjske utjecaje, osim ako su oni utemeljeni na argumentima. Znači, prolaze samo argumenti – objašnjava. Banke su bogate i moćne pa ga pitamo je li bilo pokušaja vrbovanja. Tvrdi da ga nitko nikada nije pokušao kupiti, pa ni svemoćne banke. Kada su u pitanju njegovi kolege iz udruge Franak, kaže da ne zna jesu li njima nudili nemoralne ponude. Ako je i bilo takvih stvari, to ljudi ne govore. Takve stvari jednostavno ne idu u javnost.
Prošli četiri turbulencije
– Imali smo četiri turbulencije u Franku koje su dokaz da je možda bilo takvih stvari. Inače ne bi bilo turbulencija. Zadnji smo put to imali kada smo ulazili u politiku. Većina je ljudi bila za to da se netko od nas kandidira, ali se pojavila jedna manjina koja je bila protiv. Ta je manjina dodatno uzburkala naše more. To je zanemariva manjina. Možda ih je bilo manje od deset – objašnjava Aleksić. Izbor u Sabor ne smatra velikim uspjehom sve dok se ne ostvari barem dio ciljeva za koje se zalaže Udruga Franak. – Nije uspjeh doći na nogometnu utakmicu, nego je uspjeh na nogometnoj utakmici ostvariti rezultat.
Meni nije prihvatljivo ono što su u kampanji radili Plenković i Milanović, oni se uglavnom bave imidžom i PR-om Najveći politički uzor mi je Vlado Gotovac, a cijenio sam i bombardera s Kvarnera Vladimira Bebića