Feljton
Svjetski summit mira i veliki slet na olimpijskom stadionu u Seulu služi i za privlačenje novih poklonika Leejeva kulta
nastavak s prethodne stranice >> kontroverzni čelnik opskurne sekte? Odvjetnik mira, kako ga nazivaju, ili lažni prorok? Jedno i drugo, istodobno? Potraga za odgovorom, međutim, nije ni izbliza jednostavna. S obzirom na to da detalje iz biografije ne navodi čak ni na službenoj stranici svoje organizacije Uspostava mira u svijetu i nebeske kulture (HWPL), koja stoji iza manifestacije na stadionu, istraživaču preostaje tek pokušati sklopiti mozaik jedne burne, zanimljive, ali i vrlo tajnovite životne priče. Na rijetkim stranicama koje prate njegov životni put mogu se pronaći tek šturi detalji romansirane, gotovo bajkovite biografije praćene kraćim videozapisima uz patetičnu glazbu i požutjele fotografije iz života davne prošlosti Južne Koreje, ne i Lee Man-heeja. Na slabašnom engleskom, autor ove videobiografije otkriva da je rođen u rujnu 1931. u seljačkoj obitelji u pokrajini Gyeongbuk na istoku zemlje, kao potomak kraljevske loze iz dinastije Joseon koja je Korejom vladala pet stoljeća. Ime mu je dao djed koji je, kako tvrde njegovi internetski biografi, sanjao o nebeskom svjetlu uoči dječakova rođenja, pa su ga roditelji nazvali “Man hee”, što znači “savršeno svjetlo”. U dobi od 17 godina krstili su ga misionari protestanti u Seulu. Tijekom Korejskog rata 1950-ih služio je vojsci “na prvoj liniji fronte”, no o njegovoj vojnoj karijeri preciznijih podataka nema, tek da je nakon povratka iz rovova putovao po zemlji i sudjelovao u radnim akcijama i obnovi rodnog kraja. Nadalje se navodi kako je 1967. ušao u hram Temple of the Tabernacle u Gwacheonu, ali i da je tijekom 80-ih slao pisma na adrese sedam crkava i borio se protiv onih koji su kontrolirali spomenuti hram. Očito nezadovoljan vjerskim naukom koji su ondje prakticirali, naposljetku je u ožujku 1984. formirao Crkvu Isusa Krista Shinchonji koja Bibliju tumači na dvojben način, nakon što mu se, tvrdi, ukazao Isus kao “nebesko biće svjetlosti”.
Regrutacija sljedbenika
Napisao je potom i cijeli niz knjiga o ispunjenju proročanstva Novog zavjeta, no ovaj korejski je ratni veteran, koji je još tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća na vlastitoj koži osjetio da mir nema alternativu, prije nekoliko godina donio Deklaraciju o miru i prestanku rata te krenuo na globalnu turneju. Od 2012., otkako je posjetio Njemačku, SAD i Južnu Afriku pa sve do danas, obišao je 73 države i susretao se državnicima i religijskim velikodostojnicima, a najbliže nama bio je u visokom posjetu Kosovu kada ga je, prošle godine, primila predsjednica Atifete Jahjaga. Posjetio je i Zagreb 2014. predvodeći korejsko izaslanstvo na Međunarodnom simpoziju o kulturnoj diplomaciji u jugoistočnoj Europi, no koliko je poznato, nije primljen u državnički posjet. Sve svoje domaćine pritom poziva na vlastitu manifestaciju u Južnu Koreju svakoga rujna, neki se i odazovu. Prvom summitu u Seulu, oglašenim kao Svjetski festival mira, prethodila je agresivna kampanja vrbovanja stranaca radi sudjelovanja i volontiranja na skupu. Organizirane su tada brojne aktivnosti poput sportskih igara, fotografskih natječaja i humanitarnih događanja. Privukli su tisuće stranaca, no kada se pročulo tko stoji iza summita, mnogi su otkazali sudjelovanje. Pa ipak, te je godine, kao i svake iduće, olimpijski stadion bio krcat. Pozivu su se odazvali bivši čelnici Rumunjske, Kosova, Ekvadora, Perua, Nepala, Mongolije, Južnoafričke Republike, Jordana, Argentine, Armenije i Albanije. Prije dvije godine sudjelovao je i Stipe Mesić, a osim Ive Josipovića, summit su ove godine pohodili i bivši armenski premijer Hrbat Bagrotyten te vrhovni patrijarh Kambodže Tep Vong. No, uz neupitno zazivanje mira, skup u Seulu unosi i veliki nemir među Južnokorejce. Daleko od očiju visokih gostiju, svake godine ispred stadiona okupljaju se očajne obitelji koje zazivaju da im Lee vrati djecu, majke i sestre, zabludjele pod utjecajem njegova kulta i, kako kažu, najkontroverznije vjerske skupine u Južnoj Koreji, no brzo ih rastjera policija. Stoga, preostaje im svjedočanstva dijeliti u blogosferi pa se tako može pročitati i na desetke ispovijedi bivših sljedbenika, sudionika “sleta” ili pak ljudi koji su na bilo koji način došli u doticaj s nekom od njegovih djelatnosti. Deseci su ljudi svoja svjedočan- stva pak stavili na YouTube. Iz navedenih se filmića i postova dade iščitati da se na marginama Svjetskog summita mira događaju, blago rečeno, neobične stvari te da “slet” u Seulu ponajprije služi za privlačenje novih poklonika Leejeva kulta. Jedan od svjedoka je i mladi nizozemski mirovni aktivist Martijn Bergsma. “U ovoj prigodi mnogi gosti iz inozemstva dolaze u Seul vjerujući da pohađaju sekularni Svjetski summit mira”, piše mladić dodajući da se na preporuku prijatelja otputio na trodnevnu manifestaciju “na kraj svijeta”, usprkos začudnoj činjenici da se u imenu organizatora spominju i “obnova svjetla” i “nebeska kultura” te da mu je podmireno tek 80 posto troška avionske karte. Nakon dolaska u Seul organizatori su priredili ceremoniju potpisivanja dokumenta pod nazivom “Prestanak ratova”, no kada je shvatio da će upravo potpisati pristupnicu za Crkvu Sincheonji, odbio je uz izliku da se mora konzultirati s članovima svoje organizacije. Od tog trenutka za petama su mu bili djelatnici protokola. Pomno su na njega pazili tijekom zajedničkog fotografiranja. “Silno su nas puno fotografirali i snimali kamerama dok nismo shvatili da to nije u vezi sa summitom, već idealna propaganda za sunarodnjake sljedbenika kulta: pogledajte kako stranci iz cijelog svijeta podržavaju i slijede našeg vođu”, piše Nizozemac. “Glavni govor na stadionu držao je Lee Man-hee. Premda je govorio o ujedinjenju mladeži oko ideje mira, ubrzo sam shvatio na koji način on to misli provesti: ujedinjenjem oko svoje religije. Pritom je objasnio da je upravo on poslan kao nositelj poruke s neba kako bismo se ujedinili oko jedinog i istinskog Boga, što je jedini način da prevladamo konflikte. Gosti iz cijelog svijeta vjeruju kako sudjeluju na sekularnom svjetskom summitu za mir, no istodobno daju doprinos Leejevim drugim aktivnostima, što vodi konfuziji i sramoćenju gostiju koji su namjerno dovedeni u zabludu. Sve me je to naučilo kako religija može biti destruktivna sila”, kazao je te dodao kako je tek nakon sati i sati guglanja shvatio da iza njegova dolaska u Seul stoji organizacija koja se infiltrirala i u škole i druge Crkve kako bi regrutirala nove sljedbenike i indoktrinirala ih.
Ushićeni Josipović
Ivo Josipović, koji je odabran kao jedan od četiri govornika na središnjem skupu, ima, pak, posve drukčija iskustva, ispričao je za 24 sata. “Bila mi je čast, a mislim da je to i bilo vrlo afirmativno za Hrvatsku. Zapravo, poslije Europske nagrade za mir, ovaj poziv smatram najvećim priznanjem politici pomirenja koju sam vodio kao predsjednik. Znam da je gospodin Lee vođa jedne vjerske zajednice, kažu, protestantske denominacije. No, to s mirotvornim projektom nema puno veze. U što god da vjeruju, ne treba se zgražati ni to podcjenjivati. Mnoge religije vjeruju u besmrtnost duše i razne druge stvari koje meni kao agnostiku ne izgledaju realne. Ali, vjera je vjera i treba je poštovati. Posebno kad je u funkciji mira. Čovjek koji je u visokim godinama i koji toliko energije i sredstava troši za promociju mira u svijetu mora imponirati”, zaključio je bivši hrvatski predsjednik.