Konzervativni kardinal Burke u Hrvatskoj, Kaptol ga neće primiti
Jučer kardinal Robert Sarah, danas kardinal Raymond Leo Burke, a sutra kardinal Gerhard Muller. Upravo taj trolist konzervativnog krila Katoličke crkve pohodio je, tj. pohodi i trebao bi uskoro pohoditi Hrvatsku. Iz njihova interesa očito je da našu zemlju, odnosno Katoličku crkvu u njoj i katolike u Hrvatskoj prepoznaju kao plodno i prijemčivo tlo za konzervativne ideje. No, dok su kardinali Sarah i Muller dio vatikanskog establišmenta (Sarah kao predstojnik Kongregacije za bogoštovlje i konkurent papi Franji u posljednjoj konklavi te Muller kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, s koje ga navodno papa Franjo želi uskoro udaljiti, op.a.), kardinal Leo Bur- ke detroniziran je s utjecajnih vatikanskih funkcija upravo po želji pape Franje i prati ga glas ne samo tvrda konzervativca nego i svojevrsnog ekscentrika koji npr. političarima katolicima koji se ne suprotstave pobačaju ne bi dopustio pričest ili koji je optužio papu Franju da je previše liberalan prema homoseksualcima i razvedenima... Kada se radi o posjetu visokog crkvenog službenika, pomalo zbunjuje to da se on za boravka u Zagrebu neće susresti s mjesnim crkvenim vlastima. Točnije, kardinal Bozanić ovih dana nije u Zagrebu, no kardinal Burke neće se susresti ni s njegovim pomoćnicima, jer je, kako smo doznali na Kaptolu, organizator njegova dolaska privatna nakladnička kuća, koja je objavila njegovu knjigu u hrvatskom izdanju i mjesna Crkva nema veze s njegovim posjetom. Odnosno, njegov je posjet Zagrebu u sklopu Tradfesta u organizaciji udruge Vigilare, s čime službena Crkva u Hrvatskoj nema ništa. Dolazak konzervativnih kardinala u Hrvatsku govori o tome da katolička vjera u Hrvatskoj ne samo da je živa nego ima onu iskonsku snagu koja se crpi iz tradicionalnih vrijednosti. Kada to promatra iz ugla pontifikata pape Franje, koji Crkvu želi otvoriti i „omekšati“upravo oslobađajući je nekih starih stega, ta se prednost u očima konzervativaca vrlo lako može prometnuti u manu u očima i samoga pape i onih koji žele modernizirati Crkvu. Sve to za crkveni život nije ništa novo. Sraz tradicionalista i liberala život Crkve prati kroz vjekove i čak uz pomoć njega Crkva zna dobiti novi zamah u izazovnosti vremena u kojemu živi. Ipak, na našem trusnom području oko toga treba biti vrlo oprezan jer nezrelu, neraspoloženi i dijaloški neodgojenu javnost ne zanima proces unutarnje crkvene izgradnje, već je razgara želja za svjetonazorskim i ideološkim obračunom. Uvijek i uvijek iznova.
Dolazak konzervativnih kardinala, uz Burkea, Saraha i Mullera, govori o tome da je katolička vjera živa, nadajmo se da neće izazvati ideološke obračune