Promjena sjećanja vodi u novi ljudski identitet

Psihologijske tehnike u čovjeku lako “stvore” lažne uspomene, a znanstvenici su već uspjeli mišu u mozak injektirati strah

Je li moguća proizvodnja čipa za veću memoriju? Sve manipulacije mozgom mjesto su sukoba etike i znanosti ivana.rimac-lesicki@vecernji.net Čip za mozak koji će svakog čovjeka pretvoriti u “nadčovjeka” – to je samo jedan od eksplozivnih naslova kojima su inozemni mediji popratili vijest o implantiranju čipa koji će ljudima omogućiti nadljudsku memoriju.

Lažno sjećanje iz djetinjstva

A cijela je priča započela višedesetljetnim znanstvenim istraživanjima i radovima dr. Theodora Bergera na razvoju “moždanih čipova” čija je primarna svrha bila imitirati električne signale u mozgu, a sve radi liječenja različitih neuroloških bolesti. No ovih dana naslovi s početka teksta “vrište” zbog udruživanja dr. Bergera s poduzetnikom Bryanom Johnsonom i njihove najave komercijalne proizvodnje čipa koji će, pojednostavljeno rečeno, povećati prostor za pamćenje u ljudskom mozgu. Posljednji je to korak u manipulaciji ljudskim pamćenjem, a taj čin izaziva različite dvojbe. Upravo o tim dvojbama nedavno je izašao znanstveni rad u časopisu Applied Cognitive Psychology gdje je većina ispitanika manipulaciju pamćenjem označila kao neprihvatljivu metodom liječenja. Konkretno, u tom je radu bila riječ o liječenju debljine, i to tako pretilim osobama iskrivljavaju odnosno lažiraju sjećanja na neku hranu. A kako je to moguće činiti – naravno, bez ikakvih či- pova – pokazuju brojni istraživački radovi. Jedan takav rad, primjerice, najnovije je istraživanje u kojem su ispitanici odgovorili na niz različitih pitanja te im je potom rečeno da će odgovore obraditi poseban kompjutorski algoritam koji može projicirati njihova različita iskustva iz djetinjstva. Međutim, taj je podatak bio lažan, u istraživanju nije postojao nikakav algoritam ni računalna obrada podataka iz odgovora sudionika, nego su dijelu ispitanika istraživači naprosto izmislili “rezultat”. Umjetno su stvorili sjećanje iz njihova djetinjstva: bolest nakon što su pojeli jogurt od breskve. Svrha te lažne informacije bila je provjeriti (i dokazati) koliko se sjećanjem može manipulirati. Nakon dva tjedna skupina ispitanika kojoj je sugerirano da je imala neugodnost s jogurtom od breskve u djetinjstvu pozvana je na drugo istraživanje za koje je hinjeno da nema veze s ovim vno testiranje hrane, a ova skupina ispitanika pojela je četvrtinu manje jogurta od breskve od ostalih zbog svojeg lošeg iskustva iz djetinjstva. Samo što se to loše iskustvo u djetinjstvu nikad nije dogodilo! Primjer je to manipulacije sjećanjima, za koja je poznato da su često netočna i da pojedinim događajima iz prošlosti dodajemo svakakve atribute pa u konačnici više nemaju sličnosti s onim što se doista dogodilo. Primjer “pokvarenog jogurta” pokazuje kako bi se lažiranjem sjećanja moglo pomoći pretilim osobama u gubitku kilograma. Naprosto bi im se implantirali lažni događaji, a sve kako bi im se zgadile određene namirnice. Upravo su takav učinak, naime, pripisivali i lijeku kojim je najavljeno “brisanje” loših sjećanja ovisnika o narkoticima. No znanost je ovdje već duboko zagazila u etiku jer, kada je u pitanju lijek, ali i kada je riječ o manipulaciji uz pomoć psiholoških tehnika, uvijek se pojavljuju etičke dvojbe.

Genetski biljeg na stanicama

Manipulacijom sjećanjem, naime, nepobitno se mijenja dio čovjekova identiteta, smatra akademik Ivica Kostović, ravnatelj Hrvatskog instituta za istraživanje mozga. Znanost je u manipulaciji memorijom otišla još dalje pa nam ovaj uvaženi znanstvenik opisuje rad dvaju znanstvenika s Massachusetts Institute of Technology koji su laboratorijskom mišu doslovno injektirali lažno sjećanje. Naime, Steve Ramirez i Xu Liu mišu su u hipokampus, dio mozga koji “skladišti” sjećanja, injektirali biokemijski koktel gena i određenog proteina. Taj je koktel djelovao kao podloga za lasersko osvjetljavanje kojim su stimulirane stanice, identificirane konkretne grupe neurona i potom u mozak miša ugrađeno sjećanje povezano sa strahom. – Potpuno je jasno da su prostorna memorija i pamćenje u hipokampusu te, ako to mjesto in vivo stimuliramo ili napravimo genetski biljeg na stanicama, možemo uživo provocirati memorijski krug – objašnjava uspjeh znanstvenika s MIT- a akademik Kostović dodajući da takvo što nije moguće učiniti u čovjeka.

Mnogi misle da je manipulacija sjećanjima neprihvatljiva kao metoda liječenja ljudi Biokemijski koktel gena i proteina bio je podloga da se u mišjem mozgu sjećanje veže uz strah