Nemojte zamagljivati stvari: Rusija je agresor, a Ukrajina žrtva agresije

Nema ništa čudno što ja, kao veleposlanik Ukrajine, i veleposlanik Rusije Anvar Azimov vodimo diskusije po hrvatskim medijima, razumljivo je i to što ni jedan od nas ne želi da suparnik ima zadnju riječ. Gospodin Azimov je u Večernjem listu objavio blok ruskih propagandističkih postulata o Krimu, Donbasu i Ukrajini, a ja sam to sve lijepo pobio u svom demantiju. Onda je ruski veleposlanik objavio odgovor na odgovor. A sad sam, eto, opet ja na potezu. Budući da je moj oponent u zadnjem članku bio dosta agresivan i čak uvredljiv, ja bih se sada trebao pravdati po svim točkama njegovih optužbi. Trebao bih uvjeravati poštovanog kolegu da reagiram na njegove protuukrajinske publikacije ne zbog osobne antipatije prema njemu i da uopće nisam neki rusofob. Trebao bih još jednom dokazivati da ruska okupacija Krima nije spasila tamošnje Ruse od nekog izmišljenog “masakra”, jer milijuni ukrajinskih Rusa bez ikakvih problema žive u svim regijama u koje nije stigla Putinova “oslobodilačka armija”. Trebao bih po tko zna koji put objašnjavati da je apsurdno zahtijevati od Ukrajine da provede demokratske lokalne izbore u područjima Donbasa dok se nalaze pod ruskom okupacijom (u listopadu to je u svojoj rezoluciji potvrdila i Parlamentarna skupština Vijeća Europe koja danas predstavlja 46 zemalja). Međutim, imam osjećaj da moje detaljno demantiranje donekle zamagljuje suštinu problema za hrvatskog čitatelja. Jer on može steći dojam kako dva džentlmena (jedan od kojih nije baš uvijek previše uljudan) zaneseno vode neki teoretski spor i da se u tom sporu ne razlikuju (kao što se u principu ne razlikuju bilo koje strane koje vode diskusiju). Ali razlika je ipak bitna. Veleposlanik Azimov predstavlja drža- vu agresora, koja je prekršila sve moguće norme međunarodnog prava i koju je za to osudila i podvrgla sankcijama međunarodna zajednica. Ja pak predstavljam zemlju koja je postala žrtvom ruske agresije i koju podržava cijeli demokratski svijet. Prema tome mi objektivno nismo u istim pozicijama. Jer braneći svoju napadnutu domovinu ja branim istinu i međunarodno pravo, a ruski veleposlanik, da bi bar nekako opravdao ono što opravdanja nema, koristi skovane u Kremlju propagandističke izmišljotine, ustvari sudjeluje u informacijskom ratu koji Rusija vodi protiv ostalog svijeta. Zato sumnjam da je moj oponent u moralnoj poziciji da mentorskim tonom očitava lekcije zemlji koju je njegova država podmuklo napala, u kojoj je ubila deset tisuća ljudi, u kojoj je ruinirala brojne gradove i sela. Posebno je komično podučavanje na koji način Ukrajina treba ispunjavati mirovne dogovorenosti iz Minska. Pa njihov je krajnji cilj oslobađanje Donbasa od okupacije i njegov povratak u pravno polje Ukrajine. Ako je Moskvi toliko stalo da se Minsk najzad ostvari, neka samo povuče svoju vojsku i problem je riješen! Svakako shvaćam da se gospodin Azimov, i kad napada, ustvari brani. A kad u svojim člancima filozofira o Gruziji, Kosovu i čak o otočnoj državi Komori, samo pokušava zamagliti stvar i skrenuti pažnju od glavnih pitanja. Zato ga želim vratiti iz oblaka ispraznog teoretiziranja na čvrsto tlo realnosti i suočiti sa suštinskim činjenicama o kojima samo ima smisla raspravljati. A to su: Ruska nezakonita aneksija ukrajinskog Krima. Ruska nezakonita okupacija dijela Donbasa. Ubojstvo tisuća ukrajinskih građana na ukrajinskom teritoriju. Stvaranje i uzdržavanje na teritoriju Ukrajine marionetskih i kriminalnih pseudodržavica. Grubo kršenje na okupiranom teritoriju ljudskih i nacionalnih prava, proganjanje krimskotatarskog naroda i Ukrajinaca na Krimu. Kršenje od strane Moskve međunarodnog prava i urušavanje europskog i svjetskog sustava sigurnosti. Hibridni rat Rusije protiv Europe i SAD-a. U ovom kontekstu ne smiju se zaobići i vojni zločini Kremlja u Siriji jer oni su isto povezani s međunarodnim zločinom koji je on počinio i čini protiv Ukrajine. Podsjećam da sam više puta preko medija pozivao veleposlanika Azimova na javnu osobnu diskusiju, ali on se, očigledno, toga boji. Ipak još uvijek stojim na raspolaganju.

Sumnjam da je moj oponent, ruski veleposlanik Azimov, u moralnoj poziciji da mentorskim tonom očitava lekcije zemlji koju je njegova država podmuklo napala

Prosvjed obitelji ukrajinskih ratnih zarobljenika ovog kolovoza