Prestaje li marginalizacija nacionalne kulture?
Poslije Vladinih smjernica za izradu proračuna za 2017. pokazalo se da nam nacionalna kultura, čini se, prestaje biti na državnoj i društvenoj margini. Stalna smanjivanja novca za kulturu mogla bi ju dovesti u pitanje i svesti je na narodna kola, klapsko pjevanje i na kulturu licitarskih srca. Tim trendovima nitko se nije ozbiljnije suprotstavljao. Barem ne javno. Tako je bilo za vrijeme Andree Zlatar Violić, potom za vrijeme Zlatka Hasanbegovića, a izgleda da će ipak biti nešto drukčije za vrijeme sadašnje ministrice Nine Obuljen Koržinek. Da u prošlome mandatu ministar kulture nije bio Zlatko Hasanbegović, već bi se valjda ugasio i svaki pučki interes za nacionalnu kulturu. Hasanbegović je za jedne bio posljednji branitelj nacionalne kulture i identiteta, dok je za druge bio fašist i čovjek opasnih namjera. Zbog te ideološke opreke između čuvara nacionalne tradicije i tzv. lijevoliberalnih krugova kultura je došla u javni interes. O kulturi su tada govorili čak i oni koji za kulturu ne bi dali ni groša. Hasanbegovićeva je zasluga što u Hrvatskoj nije potpuno nestao svaki interes za nacionalnu kulturu. To nestajanje javnog interesa u javnosti zaustavila je još i Andrea Zlatar Violić kad je pala s balkona. Njezin pad s balkona posredno je kulturu vratio u interes javnosti. No, nije ju vratio kao nacionalnu temu, nego kao skandal. I bivši je ministar Hasanbegović bio sveden na eksces i skandal jer su ga ustrajno progonili tzv. antifašisti i predstavnici “građanske Hrvatske”. Njega se omalovažavalo i svodilo na marginalca u kulturi. Pritom ga se izrugivalo i kao neznalicu o kulturi. To je osporavanje pa i omalovažavanje znalo ići i do vrijeđanja. Tako su se pojavljivali i tekstovi koji su mu oduzimali ne samo kompetencije i podcjenjivali visoku akademsku titulu nego i njegov građanki identitet. Pa je tako omalovažavan kao da je jučer došao iz duboke Bosne. I to usprkos tome što je čovjek rođeni Zagrepčanin i zagrebački đak. U našim je ljevičarskim krugovima bio omrznut jer je i starčevićanac. Današnja ministrica Nina Obuljen Koržinek omiljena je u intelektualnim i umjetničkim krugovima. Nešto slično kao i Andrea Zlatar Violić dok nije postala ministricom. Hoće li sadašnja ministrica iskoristiti stanje “svi me vole” ili će i ona kao i Andrea Zlatar Violić proigrati taj svoj položaj? Nina Obuljen Koržinek doima se kao ideal-tip ministrice. Obrazovana je, već je dugo u kulturi, ima i europski štih. A i zaleđe premijera Andreja Plenkovića. To je dobra pozicija i za premijera koji ju je iskoristio i kulturu napokon maknuo s margine gdje je bila za vrijeme njegovih prethodnika. Može li ozbiljna država uopće imati visoku nacionalnu kulturu bez značajnijih državnih izdvajanja? Bez njih, kultura bi se svela na ojkalice, paradu konjskih zaprega i narodni folklor. Hrvatska će postati ozbiljna i uvažavana europska država tek ako bude tako tretirala i svoju kulturu. Jedino je Zagreb ozbiljno shvatio kulturu, pa va- ljda i zbog toga u nju već godinama ulaže više nego država. Hrvatska ima svoja povijesna ograničenja koja onemogućuju da se sasvim slobodno razmišlja o kulturi. To je tradicija kulta seljačkih opanaka i partizanskih iščašenja. HSS je iza sebe ostavio tradiciju nekritičkog veličanja sela. S druge strane, poslijeratni su komunistički komesari u kulturi znali ići u ekstrem pa je tako ostala ona poznata uzrečica jednog od njih, iz kruga progonitelja tadašnje inteligencije, koji je jednom prilikom uzviknuo: “Kad čujem riječ kultura, ja se odmah hvatam za pištolj!” Usprkos takvim ekscesima kulturnih komesara, ipak je prevladala ZAVNOH- ovska tradicija i kultura nije prevedena u propagandu. To povijesno nasljeđe ima svoga utjecaja u razmišljanjima o kulturi i danas. Vidjelo se to i za vrijeme mandata Zlatka Hasanbegovića, a najvjerojatnije neće nestati ni za mandata Nine Obuljen Koržinek. To je hrvatska konstanta. Povećavanjem izdvajanja za kulturu ta bi konstanta napokon možda mogla i nestati. A o njezinu nestanku ovisit će i stvaralačka sloboda u hrvatskoj kulturi. S više novaca za kulturu pak i u kulturi će biti više slobode.
Hoće li ministrica Nina Obuljen Koržinek iskoristiti stanje “svi me vole”?