Lani su crtali svastike, sad ubijaju jedni druge i svi o tome šute

Ovoga tjedna u Splitu je ubijena 22-godišnja djevojka, prošlog tjedna momak od 18 godina. Nju je ubio njezin 24-godišnji dečko pištoljem za koji nije imao dozvolu. Rekao je da je slučajno opalio, a pištolj slučajno može opaliti samo onome tko njime ne zna rukovati i nipošto ga ne bi smio imati. Osamnaestogodišnjaka je ubio njegov vršnjak, nožem na rasklapanje. Navodno ga je nosio uvijek sa sobom, osjećao se sigurnije. Što smo to mi radili pa nismo primijetili da su nam se mladi, koji su gotovo djeca, naoružavali i sad ubijaju jedni druge?! Prošlog vikenda, u splitskoj četvrti Spinut manijak je u sat i pol u tri različite ulice napao tri mlade žene. Bile su same kada ih je zaskočio te počeo udarati, a onda pobjegao. Napadaču je oko 25 godina. Još nije uhvaćen. Vjerojatno se šeta splitskim ulicama, za koje se s pravom počinje postavljati pitanje koliko su sigurne. Prije tri tjedna izgorio je klub Euphoria na Bačvicama. Požar je podmetnut, ustanovila je policija. Tko ga je zapalio, nije otkrila. Nisu otkrili ni tko je podmetnuo požare na četiri automobila prošlog mjeseca. Prve je srijede u studenom na Visokoj zapaljen Fiat vlasnika kafića Providenca, sutradan, u četvrtak, Toyota RAV sutkinje parničnog odjela splitskog Općinskog suda, a u četvrtak Golf u vlasništvu 63-godišnjeg Splićanina. Sredinom studenog na Žnjanu je zapaljen BMW, kojim se koristio bivši redar. Nijedan požar nije riješen. Kad već govorimo o propustima splitske policije, moramo im spomenuti i rak-ranu – svastiku na Poljudu za koju, unatoč uperenim očima cijele Europe i nogometnog svijeta, također nisu pronašli počinitelje. Dvojicu maskiranih snimile se nadzorne kamere, ali nitko ih nije prepoznao, izgledaju kao tipični pripadnici navijačkih skupina. Djeca roditelja frustriranih ratom i izmorenih poslijeratnom borbom za egzistenciju postali su ljudi. Od crtanja po travnjaku fašističkih simbola splitska je mladež evoluirala do ubojstava. I nikome ništa. Nema konferencija, sastanaka, zabrinutih udruga, centra za socijalnu skrb... Sve se svaljuje na policiju, a njoj ide kako ide. Roditelji trče za golim kruhom u strahu od otkaza, životare na burzi rada ili primaju ratne mirovine i još žive devedesete (godine prošlog stoljeća). Odgoj djece ustuknuo je, i prije i sad, pred borbom za preživljavanje. Oni koji vladaju državom, to ne žele vidjeti. Kada je Gordan Maras u Saboru na jednu stranu stavio nekoliko novčanica, koje će poreznom reformom dobiti čovjek s prosječnom plaćom, i debeli snop s druge strane, za koliko će država rasteretiti najbogatije, Gordan Jandroković je sve okrenuo na vic. Svi su se, i slijeva i zdesna, slatko nasmijali kada je rekao da mu Arsen Bauk zamalo nije pokupio novac. Baš duhovito! Njima ionako ide debeli snop, a ostali nek se sele u Europu ili znoje za crkavicu, sretni ako im dijete nije postalo otuđeni kompleksaš ili kriminalac.

Što smo to mi radili pa nismo primijetili da su nam se mladi, još gotovo djeca, naoružavali i sad ubijaju jedni druge?!