Pula traži premijere, prije toga film ne smije u kina
Ovakvim potezom, koji je prošao ispod radara javnosti i struke, nacionalni festival samome je sebi pucao u nogu
Kad bi se nova odredba primijenila na već aktualne naslove, Pula bi ostala bez najuspješnijih filmova Grlića, Marasovića i Hane Jušić arsen,oremovic@vecernji.net Potpuno ispod radara medija i stručne filmske zajednice Vijeće Pulskog filmskog festivala izglasalo je u najmanju ruku bizarnu odluku kojom je odlučilo festivalu pucati u koljeno. Prema zapisniku sa sjednice održane još 10. listopada odlučeno je da se filmovi koji na bilo koji način budu distribuirani ili prikazani u Hrvatskoj ne mogu prijaviti za Pulu. Novi članak u statutu, koji je dosad govorio da samo film otvaranja ne može biti repriza (što je sa stajališta atraktivnosti događaja razumljivo), do te je mjere apsurdan da postavlja uopće pitanje smisla održavanja pulskog festivala, a posebno dodjeljivanja Zlatnih arena jer one svakako više ne bi bile vodeća nacionalna filmska priznanja.
Neprepoznavanje trenutka
Što bi takva dramatična promjena značila? Uzmemo li za primjer sljedeće izdanje (iako se odluka odnosi na filmove snimljene nakon do 10. listopada), festivalu ne bi smjeli pristupiti „Ustav RH“Rajka Grlića, „Goran“Nevija Marasovića i „Ne gledaj mi u pijat“Hane Jušić, dakle redom međunarodno nagrađivani filmovi. Zapanjuje da takvu odluku, donesenu s osam glasova za (predstavnici Ministarstva kulture, grada, županije, Javne ustanove PFF) i jednim suzdržanim (Boris T. Matić uime Udruge producenata), može donijeti Vijeće Pulskog festivala jer očito pokazuje krajnje neprepoznavanje aktualnog trenutka hrvatskog filma. Istina je da producenti i autori posljednjih godina sve manje održavaju premijere u Puli, no značajno smo otvorili vrata međunarodnih festivala, počeli osvajati nagrade i logično je da na krilima tih uspjeha domaći filmovi kreću u hrvatsku distribuciju na vrhuncu zanimanja publike. Nasuprot tomu, Pulski festival hrvatskom filmu nudi sve manje hrvatskom filmu, a od kad se predstavlja kao međunarodni festival, ima najviši budžet u novoj povijesti. Možemo samo nagađati je li ova odluka bila podgrijavana i u klimi prilično neprijateljskog raspoloženja bivše postave Ministarstva kulture prema hrvatskom filmu. No činjenice jasno govore da je odluka donesena u njihovim posljednjim danima, a Javna ustanova Pula film festival nije se potrudila ni približno izložiti tu vijest medijima (istina, objavljena je na službenim stranicama festivala) i stručnoj javnosti kako to čini putem tiskovnih konferencija ili priopćenja za u nekim daleko manje značajnim povodima. No upravo to zatišje nakon bure ukazuje na to da će vjerojatno vrlo brzo doći do posipanja pepelom, jer ovakvo rješenje nije način da se izbjegne razgovor o objektivnim pitanjima koja već neko vrijeme prate festival: profil, značaj, skupoća, sukobi interesa…
Odjednom umiruju situaciju
– Svaku odluku moguće je i promijeniti, ali nakon prošlog festivala bilo je dosta kritika na račun toga da Pula nema premijere, da je malo novinara i kritičara. Zato je prijedlog ove odluke išao je od osnivača, dakle od Grada Pule i Istarske županije, kako bi potaknulo rješavanje nekih problema i dilema – umiruje situaciju ravnateljica Javne ustanove PFF Gordana Restović. Odluka je donesena i bez sudjelovanja umjetničkog savjeta, kojem u međuvremenu istječe mandat, čiji predsjednik Hrvoje Pukšec izražava želju za nastavkom mandata i dijalogom s filmašima, ističući da jedino kroz dijalog možemo unaprijediti Pulski filmski festival i definirati njegovu širu kulturnu strategiju. “Bomba“je detonirana s određenim odmakom, no sada kada je odjeknula, na službene reakcije vrlo vjerojatno nećemo morati čekati dugo.