Nediplomatski

Naviknimo se, Hrvatska vodi ponovo politiku bez rukavica

Hrvatska državna politika opet ima svoje “ja”. Sve je jasnija i strateška orijentacija i namjera štićenja temeljnih nacionalnih interesa države. Kad vidimo koga su sve u zadnje vrijeme “iznervirali” hrvatski premijer Andrej Plenković i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović pa su posljedično izloženi žestokim i grubim napadima, onda je to jasan znak da su nagazili interese onih kojima smeta to novo pozicioniranje Hrvatske. Ta pojačana nervoza u bližem ili daljem susjedstvu zbog drukčije Hrvatske počela se primjećivati kada je na početku mandata Plenković pozvao predsjednika uprave Ine, MOL-ova Zoltana Aldotta i bez uvijanja mu poručio kako Inom neće više moći upravljati kako je navikao. Odnosno da će se stvari presložiti i da nova hrvatska Vlada u Ini vidi stratešku tvrtku koja se mora vertikalno razvijati i dobro poslovati. Naš premijer je poručio da će arbitraže s mađarskim MOL-om biti odrađene do kraja, a ne prekinute kako su to Mađari priželjkivali dok je u prethodnoj Vladi bio Karamarko. Uslijedio je gotovo prostački napad na Hrvatsku u vidu intervjua šefa MOL-a Zsolta Hernadija, gdje on ne skriva da Hrvatsku vidi kao malu, debilnu tvorevinu, a ne državu, što je u RH izazvalo val negativnih podsjećanja na vrijeme kada je Hrvatsku vodio mrski Khuen Hedervary. No uvrede nisu uspjele niti su promijenile stav nove Vlade, naprotiv ona odgovara jasnom porukom da smo očito spremni otkupiti MOLov dio Ine i vratiti je pod hrvatski nadzor. Na vanjskopolitičkom planu Plenković je pokazao jednaku nepokolebljivost te je otvoreno nastupio nakon spačke s uhićenjima Hrvata u BiH, kao i nakon napada ruske diplomacije zbog hrvatskog “petljanja” s Ukrajinom. U isto vrijeme i hrvatska predsjednica, koja jače politički nastupa otkako je u Banskim dvorima Plenković, uključila se u temu i upozorila na hibridne ratne prijetnje koje je adresirala Rusiji. Kako je govorila i o sve većoj opasnosti od islamske radikalizacije susjedne BiH, izazvala je “komšijske” reakcije relevantno jakog ef. Cerića, ali je postala žrtvom i prostačkih napada nekih bh. medija. No, da bi stvar bila zanimljivija, svoje tanke živce pokazale su i neke interesne skupine u RH, uglavnom koreći Plenkovića i Grabar-Kitarović da što se junače, nego da RH mora kao mala zemlja biti pokorna i šutljiva, pogotovu što će nova američka administracija Donalda Trumpa “ionako” zakopati ratnu sjekiru i uvesti SAD u bratski zagrljaj s Putinovom Rusijom. Kada se analizira ta opća nervoza spram “nove” Hrvatske, lijepo se sada vidi komu je sve više pasala ona drukčija, može se reći “kolonijalna” Hrvatska. A što se tiče premise da će Trump ostaviti na cjedilu i EU i NATO, pa time i Hrvatsku, izglednije je, da će predsjednik SAD-a, koji za ministra obrane stavlja generala kojeg zovu “poludjeli pas”, prije sličiti “Reganu na kvadrat”. On će, naravno, poput svakog novog američkog predsjednika prvo pokušati “resetirati” odnose s Rusijom, no, realno, ako Trump zahtijeva jače vojne proračune članica NATO-a, znamo koga će to najviše pogoditi i ugroziti – Rusiju koja bi morala slijediti tu utrku u naoružavanju. A pitanje je može li financijski to izdržati. Čini se da je točnija procjena da će poduzetnik Trump voditi politiku “bez rukavica” pa je onda logičnije i da Hrvatska, koja ima ambicija biti prvi strateški euroatlantski saveznik na području jugoistoka Europe, nastavi voditi istu politiku. Bez rukavica kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi, kojih se ne trebamo sramiti, pa neka Plenković i Grabar-Kitarović nastave jednakim tonom, da nas svi dobro razumiju, a i da se mi naviknemo da opet imamo državu s velikim “D”.

Neka premijer i predsjednica nastave u istom tonu, da nas svi razumiju, a i da se mi naviknemo da opet imamo državu s velikim “D”