AKO SE NE CJENKATE, BOLJE DA NE KUPUJETE
Jeruzalem nije samo hodočasničko mjesto već i trgovački i turistički grad
Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme. S tim psalamskim stihom svatko tko ulazi u Jeruzalem osjeća sve ono što su prije njega kroz povijest osjećale na tisuće hodočasnika u taj vječni, glavni grad cijeloga svijeta. A to je, ukratko, golemo strahopoštovanje prema svemu što vas okružuje jer doslovce hodite istim onim stazama i putovima kojima je kročio Isus Krist. U jeruzalemski stari grad ulazi se na nekoliko vrata, a mi smo najčešće ulazili na Jafska vrata, koja nakon nekoliko stotina metara vode ravno do Bazara ili „suka“, kako ga ondje nazivaju. Koloplet je to uskih uličica prepunih prodavaonica sa svime i svačime, gdje se na startu valja cjenkati, i to vrlo brutalno, tražeći popuste više od 50 posto jer su vlasnici dućana nabili cijene, a i dio kulture njihova trgovanja je cjenkanje. Ne cjenkate li se, niste pravi kupac! Dakako, to vrijedi i za krunice, čija cijena raste kako se približavate bazilici Kristova groba. Ali, ako ste vješt trgovac, za krunice i tamjan možete postići jako dobru cijenu, kakve nema u Hrvatskoj. Jeruzalem je za turiste prilično skup grad. Kava je, npr., u starom gradu oko četiri dolara. I k tome, prava je sreća naići na dobru kavu. Isplati se popiti sok od izravno cijeđena limuna, naranče ili nara, koji dođe od dva dolara naviše. Od lokalne hrane svakako treba kušati falafel, kuglice od slanutka pržene u vrućem ulju, i namaz humus, također od slanutka, koji osobito prija uz „pite“, tj. male pogačice šuplje u sredini. Ono što se na bazaru može naći u usporedbi s našim tržnicama brojni su začini, poput npr. tipičnog bliskoistočnog začina zatara ili šafrana, koji je najskuplji među začinima, a na bazaru se (uz cjenkanje, dakako) može naći za dobru cijenu. Ipak, turistički obilazak Jeruzalema svakom hodočasniku u drugom je planu jer želi prije svega proći ulicom Via Dolorosa, tj. križnim putem kojim je u svoje vrijeme prolazio Isus Krist, pomoliti se u dvorani Posljednje večere, gdje je ustanovljena euharistija, a napose proboraviti u molitvi i meditaciji u bazilici Kristova groba, gdje završavaju postaje križnoga puta na Golgoti, gdje je Krist raspet te na grobu u stijeni, gdje je položeno njegovo tijelo. Osobito u ove dane, kada se Kristov grob obnavlja i otvoren je nakon nešto manje od 500 godina.