Muzej Davida Bowieja
Večernjakova reporterka posjetila je putujuću izložbu legendarnog glazbenika u čijem je postavljanju za života sudjelovao i sam Bowie. On je dao više od 300 svojih predmeta, a jedino se odbio odvojiti od saksofona koji mu je darovao otac
Od saksofona i gitare, na kojima je sredinom i krajem 60-ih odsvirao prve taktove u londonskim klubovima, preko ekstravagantnih kostima, u kojima je tijekom pet desetljeća duge karijere privlačio pažnju publike i medija, pa sve do crteža, fotografija i rukopisa najvećih hitova može se vidjeti u Muzeju moderne umjetnosti u Bologni na velikoj retrospektivnoj izložbi o životu i karijeri Davida Bowieja, jednog od najutjecajnijih svjetskih glazbenika. Riječ je o putujućoj izložbi znakovitog naziva “David Bowie is” koja je nakon londonskog Muzeja Viktorije i Alberta u ožujku 2013. obišla više svjetskih metropola: Toronto, Sao Paulo, Berlin, Chicago, Pariz, Melbourne, a u vrijeme Bowiejeve smrti, 10. siječnja ove godine, bila je postavljena u Groningenu u Nizozemskoj. Njezina posljednja postaja bila je Muzej suvremene umjetnosti u Bologni, gdje smo je i mi posjetili, a bila je otvorena od srpnja sve do 13. studenog. Impresivna izložba sada seli u Tokio, a ovih dana potvrđena je još jedna njezina europska destinacija – od travnja sljedeće godine bit će postavljena u Barceloni. Kustosi Muzeja Viktorije i Alberta, Victoria Broackes i Geoffrey Marsh, izložbu su postavili uz znatnu pomoć legendarnog britanskog glazbenika, koji im je iz svoje arhive dao više od 300 predmeta, a jedini predmet koji im je odbio dati bio je jedan saksofon, dar njegova oca kada mu je bilo 13 godina. Iako je Bowie autorima izložbe izašao ususret posudivši im gotovo sve što su od njega tražili, sam glazbenik ni na koji način nije htio sudjelovati u njezinu postavljaju i izložbu je posjetio tek kada je sve bilo gotovo. Ziggyjeve kostime, crteže, fotografije, rukopise do sada je pogledalo više od milijun i pol ljudi, a objavljena je i informacija kako je retrospektiva velikog glazbenika najposjećenija izložba Muzeja Viktorije i Alberta u njegovoj 164-godišnjoj povijesti. Milijunti posjetitelj bio je jedan francuski učitelj, koji je izložbu pogledao u Parizu, a sam Bowie mu je i osobno zahvalio. “Amazed how you worked out where to stand in line to make 1.000,000. Well done!“(Zadivljen sam kako si shvatio gdje treba stajati u redu da bi bio milijunti. Bravo!), napisao je veliki glazbenik u posveti. Osim što daje vrlo detaljan uvid u Bowiejevu iznimnu glazbenu karijeru, izložba velikog Ziggyja Stardusta predstavlja i kao vrhunskog performera, likovnog umjetnika, pjesnika, ali i modnu ikonu. Naime, najupečatljiviji dio izložbe čine originalna odijela i kostimi koje je Bowie nosio na svojim nastupima, a koje su za njega dizajnirali najveći svjetski kreatori. Od 300-tinjak izloženih predmeta, njih 60-ak su upravo impresivna Bowiejeva odijela. No, krenimo redom.
Sve faze impresivne karijere
Svi posjetitelji izložbu prate uz pomoć slušalica, odnosno audiopodloge koja nije tipični vodič kroz izložbu. Audiopodloga prati položaj posjetitelja i svaki izloženi predmet, odnosno svaki dio izložbe ima i svoju audiopodlogu. Osim glazbene podloge, odnosno Bowiejevih hitova koji prate dijelove izložbe kroz koje se prolazi, mogu se čuti i isječci intervjua, razgovori s umjetnikovim suradnicima, dijelovi filmskih uloga, i to sve iz raznih faza Bowiejeve impresivne karijere. Prvi dio izložbe posvećen je Bowiejevim glazbenim počecima, a na tom prvom dijelu mogu se vidjeti i slike iz djetinjstva, ali i rukopisi i pisma. Druga sobica obuhvaća Space Oddity fazu glazbenikove karijere, odnosno posjetitelje vodi u 1969. kada je Bowie izdao prvi zapaženiji singl i njime se počeo probijati na britanske glazbene ljestvice. Osim promotivnog filma o Majoru Tomu, izložena je i originalna naslovnica novina iz 1969. kada je Neil Armstrong sletio na Mjesec. Nakon te dvije crno-bijele sobice slijedi veliki doživljaj za sva osjetila – ulazak u Ziggy fazu, odnosno period glam rocka – glasna glazba i gomila šarenih kostima s pripadajućim cipelama i čizmama s visokim potpeticama koje je Bowie nosio u androgenoj Ziggy Stardust fazi. Među ostalim, izloženo je legendarno zlatno-plavo- crveno dvodijelno odijelo kreatora Freddieja Burrettija koje
je Bowie nosio na Ziggy Stardust turneji 1972., te tijekom promocije pjesme Starman, prvog velikog hita na britanskim top ljestvicama. Na cijelom zidu iza lutki s ekstravagantnim kostimima istodobno se prikazuju Bowiejevi nastupi iz tog perioda. Izloženi su i brojni kostimi koje je za Bowieja napravio poznati japanski dizajner Kensai Yammamoto tijekom turneje Aladdin Sane 1973. Osobito se ističe poznato Bowiejevo Tokyo Pop crno-bijelo vinilno odijelo neobičnog oblika, upotpunjeno crvenim čizmama visokih potpetica, ali i neobično vuneno jednodijelno odijelo koje je britanski glazbenik nosio tijekom te iste turneje.
Kako je ispravljao stihove
Tu su i kimona koja je za Bowieja dizajnirao Yammamoto, ali i poznato odijelo plavog klauna koje je glazbenik nosio u spotu za hit Ashes to ashes objavljen 1980. U istoj prostoriji izloženi su i rukopisi pjesama. Među njima je i rukopis Bowiejeva hita Fame koji je 1975. napisao s Johnom Lennonom, a to je ujedno bio prvi Bowiejev broj 1 na američkim top-ljestvicama. Na rukopisu se može vidjeti i kako je Bowie ispravljao pojedine stihove, a izloženi su i rukopisi pjesama Starman, Life on Mars, Rebel rebel. U središtu te prostorije na podu se nalazi i kutija nalik na lijes sa simbolično polegnutom lutkom odjevenom u još jedan Ziggyjev kostim. Predstavljena je i Bowiejeva elegantna faza Thin White Duke, odnosno odijela koja je nosio u tom periodu života obilježenog velikom američkom turnejom. Osim što je tada Bowie bio pod velikim utjecajem soul glazbe, poznato je da je glazbenik u to vrijeme bio teški ovisnik o kokainu. Posebna prostorija na izložbi posvećena je Bowiejevu boravku u Berlinu, kamo je otišao 1976. kako bi se riješio ovisnosti o drogama. Kao što je ta faza njegova života bila znatno mirnija u odnosu na prethodnu, tako je i prostorija posvećena glazbeni- kovu boravku u Berlinu znatno “smirenija” i intimnija od prethodne glam rock faze. Dok se na jednom zidu na ekranu emitira Bowiejev intervju, na drugom su zidu obješeni ključevi berlinskog stana u kojem je živio, ali i rukopis velikog hita Heroes. U berlinskom kutku se, među ostalim, nalazi i oprema na kojoj je nastajala poznata berlinska trilogija – albumi Low, Heroes i Lod- ger te koto – tradicionalan japanski instrument. U berlinskoj sobi nalazi se i nekoliko Bowiejevih crteža među kojima je i portret Iggyja Popa s kojim se intenzivno družio u to vrijeme. Posebna prostorija posvećena je umjetnikovoj glumačkoj karijeri, odnosno mogu se pogledati isječci iz svih filmova u kojima je Bowie glumio – od izvanzemaljca u filmu Čovjek koji je pao na zemlju, Kralja Goblina u Labirintu, Nikole Tesle u Prestižu, Poncija Pilata u Posljednjem Kristovom iskušenju pa do filmova Glad, Basquiat i Absolute Beginners.
Tajna nedovršene rečenice
Posljednja postaja izložbe jest velika koncertna dvorana u kojoj se na videozidovima velikim od poda do stropa prikazuju snimke Bowiejevih nastupa, a u pozadini se mogu vidjeti siluete glazbenikovih scenskih kostima. Izložen je i čuveni “Union Jack“kaput s britanskom zastavom koji je za Bowieja dizajnirao Alexandar McQueen, a nosio ga je na naslovnici albuma Earthling iz 1997. u istoimenoj turneji. Nedovršena rečenica u imenu izložbe postaje kristalno jasna nakon što se odgleda kompletni postav jer David Bowie jest sve ono što je izloženo – iznimni glazbenik, veliki performer, inovator, glumac, skladatelj, likovni umjetnik, modna ikona, odnosno možda najznačajnija pop i rock ikona 20. stoljeća koja se uspješno okušala u gotovo svim umjetničkim formama. I ono što je najvažnije, ovakva izložba s ovoliko izloženih predmeta iz glazbenikove privatne arhive u posjetitelju ostavlja dojam da je u potpunosti ušao u lik i djelo neprežaljene ikone rocka.
Posljednja postaja ove glamurozne izložbe velika je koncertna dvorana u kojoj se na videozidovima od poda do stropa projiciraju snimke njegovih nastupa