KEK OVOG PUTA NIJE IZGUBIO VEĆ U DELNICAMA

Ne osvoji li Rijeka naslov, do kraja karijere Filip Bradarić imat će noćne more... Sanjat će, naime, riječki Splićanin 89. maksimirsku minutu, kad je izbio sam ispred Livakovića, no s desetak metara iskosa pogodio je vanjski dio “male mreže” i tako je Rijeka propustila prvu “meč-loptu”... Nakon zagrebačkog derbija, eto, ostalo je šest velikih bodova prednosti za Rijeku ispred Dinama, šest bodova koji mogu jamčiti sve, ali i ništa! Poglavito zato što ćemo na proljeće vidjeti još dva međusobna okršaja Riječana i Zagrepčana, a neprijeporno je da će oba sastava još i posrtati na “malim” utakmicama. Tko bude imao manje posrtaja, tko bude uspješniji u izravnim okršajima, okitit će se slavom... Rijeka je, eto, i 54. uzastopnu utakmicu okončala bez poraza, od 21. veljače nisu pognute glave Kekovi igrači napustili travnjak. I taj zastrašujući pozitivni niz svakako je najjači adut Riječana – to je kompaktna momčad prepuna samopouzdanja i čvrstoga karaktera, što se vidjelo i u maksimirskom derbiju. Mnogi su, naime, očekivali da će Rijeka ovu utakmicu izgubiti “već u Delnicama”, kao što je bilo uobičajeno posljednjih godina. Međutim, ovaj je put sve bilo drukčije, ovaj put Riječani u Zagrebu nisu bili “nudisti”, nego su od prve minute ponudili čvrsti gard, “pokazali su zube” i dobro su znali po što su došli. Ovo je ipak neka druga Rijeka u odnosu na ranije sezone, hrabrija, puna zajedništva, disciplinirana i svjesna svoje snage, dobro vođena s klupe... Ali ovo je i neki drugi Dinamo od onoga koji smo gledali posljednje desetljeće. Ovo je Dinamo kojem su potrebne injekcije osvježenja i treba oče- kivati da će već u zimskom prijelaznom roku svlačionica dobiti novi izgled. I to ne bi smjele biti samo kozmetičke promjene. Posebno zato što još ništa nije gotovo... Ovih plus šest Rijeke, naime, zapravo je ona granična psihološka prednost koja ipak ne daje lideru prvenstva pravo ni na minimalno opuštanje, a istodobno je taj manjak baš onakav kakav Dinamu ostavlja kakvu-takvu nadu da će proljeće biti sunčanije od većinom tmurne jeseni. Pa iako se u ovom trenutku čini da je Kvarner kudikamo bliži naslovu od metropole, ipak ne treba donositi nikakve zaključke. Nogomet je, naime, čudna igra, u kojoj nerijetko odlučuju naizgled nevažne potankosti. Pa je tako između samopouzdanja i bahatosti vrlo tanka crta, a kad prevlada bahatost, onda je vrlo teško kontrolirati svlačionicu. A neke izjave riječkih igrača nakon maksimirskog derbija, iako vruće glave, ukazuju baš na to da su preskočili tu crtu i Kek će morati brzo reagirati i spuštati na zemlju nosove koji paraju nebom. Jer, spoji li Dinamo na proljeće dvije-tri dobre utakmice u nizu, tada će opet sve biti otvoreno, budući da se plavi znaju nositi sa šampionskim pritiskom, a Riječani tek sad uče tu lekciju. Očekuje nas, eto, zanimljivo proljeće i, kako kaže Kek, prvak će se znati tek u svibnju!

Kvarner je kudikamo bliži naslovu od metropole, ali ipak ne treba donositi zaključke