ODISEJA NA MARS
Već sada znamo mjesto gdje ćemo graditi prve nastambe na Crvenom planetu
Sve su oči uprte prema Marsu. Bilo stvarno, bilo figurativno, bilo u ekran televizora gdje se posljednjih tjedana prikazuje serija nazvana po Crvenom planetu, kreacija Rona Howarda. No još uvijek nije gotovo preispitivanje Marsa kao najbolje lokacije u Sunčevu sustavu na kojoj bi se ljudska rasa mogla nastaniti. Scientific American donosi kako je sasvim točno da su Mjesec i Mars u ozbiljnoj prednosti, što zbog udaljenosti, što zbog činjenice da se radi o tijelima koja se ne može potpuno odbaciti kada se razmišlja o životu u svemiru.
Europa na Marsu 2020.
No Mars ima jedan ozbiljan nedostatak – nije zaštićen ni atmosferom ni magnetosferom, navode u uglednom magazinu dodajući kako bi na tim tijelima naseobine valjalo graditi ispod površine. Sugerira se kako lokaciju treba tražiti na nekom od Jupiterovih ili Saturnovih mjeseca. Za Scientific American nema dileme, Saturnov mjesec Titan Zemlji je najsličnije tijelo u Sunčevu sustavu. Ima atmosferu 50 puta gušću od Zemljine, vodeni led ispod površine što bi, kažu tamo, trebalo biti dovoljno da se kompenzira činjenica da je na Titanu izuzetno hladno, čak -180 Celzijevih stupnjeva jer bi zbog atmosfere trebalo imati samo grijana odijela sa spremnicima kisika. Jedini je problem što do Titana ne možemo doći, kao što nismo sasvim sigurni ni da ćemo u dogledno vrijeme doći do Marsa. Kada se o Crvenom planetu radi, tu nam barem dobro ide. Najvažnija je vijest tjedna bila da je europski orbiter Trace Gas Orbiter, dio programa ExoMars, poslao prve fotografije površine planeta na kojem bismo u jednom trenutku u budućnosti trebali živjeti. Bila je ambicija te prve misije Europske svemirske agencije i ruskog Roscosmosa poslati i lander Schiaparelli na površinu Marsa, no on se nažalost razbio i prema svemu sudeći eksplodirao pri slijetanju. Fotografije snimljene Colour and Stereo Surface Imaging Systemom koje je TGO vra- tio na Zemlju spektakularne su i cijeli tjedan tema znanstvenih medija. Za Europsku svemirsku agenciju to je svakako velika vijest nakon propasti Schiaparellija i kašnjenja drugog vozila koje bi skupljalo uzorke tla u potrazi za životom na Marsu. Samo za njega treba još 400 milijuna eura kako bi bio lansiran na vrijeme, a cijeli ExoMars program stajao bi 11 milijardi eura. Europski ministri sastali su se u Luzernu kako bi raspravili tako visoke investicije. Prihvaćeno je da se i dalje investira u slanje rovera, a odobrena su i sredstva za praktički cijeli program ExoMars. Prvi je, ali i očito prilično ambiciozan cilj, poslati europski rover na Mars do 2020. Zanimljivo, zemlja koja će podnijeti najveći financijski teret nije Njemačka, već Velika Britanija. Čini se da za svemir Brexit ipak ne vrijedi. Jasno je, ipak, da ESA znatno zaostaje za NASA-om. Još je jedna važna vijest dobila svoje mjesto prošlog tjedna. NASA je objavila kako su snimke s uređaja SHARAD pokazale kako plitko ispod površine Marsa u području Utopije Planitije leži golemi spremnik zamrznute vode. Utopia Planitia jedno je od mjesta gdje bi čovjek mogao napraviti prvi korak na Marsu, pa je stoga ta vijest još i važnija. Znamo otprije da održivog života na Marsu ne može biti ako se maksimalno ne iskorištavaju tamo nađeni resursi. Ne treba naglašavati kako je voda jedan od tih važnih elemenata. Znanost je u obzir uzela još jednu situaciju koja je do sada zapostavljana. Očekuje se da će prvi astronauti s Marsa donijeti uzorke tamošnjeg tla. No Zemlju treba zaštititi od kontaminacije koju bi ti uzorci možda izazvali, kao što treba spriječiti kontaminaciju Marsa s ove strane. Otkriveno je kako postoji 25 nepoznanica vezanih za naš prvi susret s Crvenim planetom, odnosno tu međuplanetarnu kontaminaciju, te kako ne treba previše razbijati glavu dok se na njih ne nađu odgovori. Pogotovo je to važno kada pročitamo u časopisu Nature Communications znanstveni rad u kojem se navodi kako su dokazi o ranijem životu na Marsu već pronađeni, samo nisu prepoznati. Znanstvenici s američkog Arizona State University pogledali su nanovo fotografije i podatke koje je s Marsa poslao rover Spirit i pronašli biološke potpise koji su prirodni tragovi sadašnjeg ili nekadašnjeg života. Na Zemlji bismo biološkim potpisima nazvali fosile. No fosili mogu biti i stromatoliti, fosilni ostaci cijanobakterija za koje se smatra da su najstariji dokaz života na Zemlji. Naslage se tih stromatolita nalaze, primjerice, u skupu gejzira El Tatio u Čileu. Za to se mjesto misli kako je uvjetima najbliže Marsu. Depoziti silicija na tom mjestu jednaki su onima koje je na Marsovom krateru Gusev pronašao rover Spirit. Tako su znanstvenici zaključili da na Crvenom planetu ipak ima dokaza nekadašnjeg života. Upravo bi europsko-ruski rover iz programa ExoMars mogao potvrditi jesu li ovi zaključci točni jer mu je jedan od glavnih zadataka pronaći eventualne biološke potpise ili čak tragove postojećeg života na ili ispod Marsove površine. Usto će istražiti i potencijal Sunčeve energije te mogućnost spuštanja težih tereta na tlo Marsa. A onda je tu Donald Trump, bez njega očito nećemo u skorijoj budućnosti moći raspravljati ni o putu na Mars. Njegovi savjetnici ustvrdili su u medijima kako je njegova politika prema NASA-i apsolutno podržavanje istraživanja svemira, i to što je god ekstenzivnije moguće. No istodobno će se to dogoditi na račun proučavanja klimatskih promjena za koje Trump smatra kako su čista prijevara. Isto tako, sasvim je sigurno da će NASA doživjeti neku reorganizaciju pa bi u tom procesu mogli nestati neki programi koje možda bolje rade neki drugi, poput Elona Muska i njegova SpaceX-a. Samo, moguće je da će pri donošenju odluke o ukidanju potpore istraživanju klimatskih promjena Trump pogriješiti.
Što je ubilo život?
Upravo ovih dana objavljeno je kako je upravo globalno zatopljenje mogući krivac za kanjone kojima Crveni planet obiluje. Dogodilo se to zatopljenje prije 3,8 milijardi godina, a trajalo je 10 milijuna godina u vrijeme kada je, mnogi vjeruju, Mars bio zamrznut. Ovdje leži i mogući odgovor na pitanje kako su stvoreni ledeni oceani ispod površine, nakon globalnog zatopljenja moguće je da je tamo nastupilo novo ledeno doba. Krajolici na Marsu slični su Grand Canyonu u Coloradu koji je nastao prije 16 milijuna godina prodorom rijeke Colorado koja je nabujala zbog naglog otapanja snijega i leda. I na Marsu je, navodi se dalje u studiji američkog sveučilišta Penn State, moguće da su za sve to odgovorni staklenički plinovi. Dakle, za bolji start u razumijevanju procesa oblikovanja Marsove površine potrebno je dobro razumjeti i klimatske promjene.