Rekao sam fra Zvjezdanu: Ti ćeš i umrijeti služeći. Nisam ni slutio da će baš tako i biti

SSjećanja uoči 3. obljetnice smrti jednog od najomiljenijih hrvatskih svećenika fra Zvjezdana Linića ne samo da ne blijede nego se, osobito kod njegovih prijatelja i bliskih osoba, bude, bujaju i naviru svom silinom kako prolazi vrijeme od jutra onog 7. prosinca 2013. kada je preminuo. – Osjetio sam u jednom trenutku kako moram zapisati svoja sjećanja, ne samo da ne izblijede, jer to neće nikada, niti zato što bi me sutra mogao udariti tramvaj, pa bih mogao stradati, nego više zato kako bih sve ostale koji su mu bili bliski potaknuo da u javnost iznesu sve vrijednosti koje nam je fra Zvjezdan ostavio – rekao nam je ovih dana Stjepan Lice, fra Zvjezdanov dugogodišnji prijatelj, čija knjiga “Fra Zvjezdan – Trag zahvalnosti“, izlazi u nakladi Teovizije iz Zagreba i bit će predstavljena ove srijede, 7. prosinca, u Taboru u Samoboru. Stjepan Lice u njoj ne prebire samo po uspomenama i ne niže samo zajedničke događaje fra Zvjezdana Linića i njegove obitelji nego upravo ocrtava evanđeoski lik i poslanje toga posebnoga svećenika, koji je tisućama i tisućama ljudi promijenio živote. – Isprva je na fra Zvjezdanovoj podnevnoj nedjeljnoj misi na Kaptolu bilo malo vjernika. Svi su imali gdje sjesti i još je mjesta preostalo. Pjevale su se pjesme koje bi on započeo. I nije bilo nikoga tko bi ih pratio svirkom. Te malobrojne fra Zvjezdan je pozivao da mu se uvečer tijekom tjedna u vjerona- učnoj dvorani na drugom katu pridruže na molitvu. I malobrojni od tih malobrojnih su se odazvali njegovu pozivu. Isprva se na molitvi okupljala nekolicina. On je ustrajavao ne uznemirujući se. Uskoro nas je bilo desetak, potom i dvadesetak. Nije proteklo mnogo i u dvoranu na drugom katu više nismo svi stali. Spustili smo se u prolaznu dvoranu uz crkvu. I ona je bivala sve punija. I na podnevnoj nedjeljnoj misi bilo je sve više ljudi. Uskoro nisu svi imali gdje sjesti. Neki su sa sobom donijeli glazbala: gitaru, flautu… Misa je bivala sve raspjevanija. I molitva sve življa. Premda je okupljao mlade, dolazili su ljudi svih dobi – od srednjoškolaca do umirovljenika. Bit će ljudi mladi u duhu. I većina nas se – posve jednostavno – međusobno oslovljavala s “ti“. Životno smo se doticali. Razumijevali i prihvaćali i u različitosti i u jednodušnosti – prisjetio se prvih kaptolskih fra Zvjezdanovih dana iz listopada 1981. Stjepan Lice.