Večernji list - Hrvatska

Odajmo počast nadbiskupu Uhaču

- Miljenko Dorić sveučilišn­i profesor u mirovini iz Rijeke

Proteklih dana s ponosom smo čitali, slušali i gledali emisije posvećene 25. obljetnici međunarodn­og priznanja Republike Hrvatske. Većina medija korektno je podsjetila na ovaj najvažniji događaj u povijesti našeg narod, stavljajuć­i u prvi plan one hrabre ljude koji su branili i obranili Hrvatsku i time ispunili temeljni preduvjet za međunarodn­o priznanje nove europske države. Od ljeta 1991. radio sam na dopremanju pomoći, uglavnom za potrebe zdravstva u RH, imao sam priliku upoznati mnoge ljude koji su svojoj domovini pomagali na razne načine, a za uzvrat nisu nikada ništa tražili. Posebno bih želio istaknuti nepravdu prema jednom čovjeku koji je izuzetno zaslužan za međunarodn­o priznanje Hrvatske. Naime, iza većine poteza Vatikana, u odnosu na priznanje naše zemlje, stajao je nadbiskup Josip Uhač. On je do 1991. bio apostolski nuncij u Njemačkoj i poznavao je čelne ljude mnogih europskih zemalja. Papa ga 1991. postavlja za tajnika Kongregaci­je za evangeliza­ciju naroda. Iako je već tada bio bolestan veliki dio preostale snage trošio je na lobiranju za Hrvatsku i stalno je bio na telefonsko­j vezi s onim ljudima u Europi i svijetu za koje je znao da nam mogu pomoći. Zbog toga bog toga ga je netko prijavio papi da “zanemaruje svoje obveze u Kongregaci­je i da se ponaša kao da je i dalje u vatikansko­j diplomacij­i”. Papa Ivan Pavao II. upozorio ga je na pritužbe. No, i sam Uhač ostao je zatečen kada mu je papa rekao “Brate Josipe kada izađeš iz ove sobe reci da sam te jako ukorio, a ja te molim da nastaviš raditi sve što smatraš potrebnim kako bi pomogao svojoj domovini”. Tako je i bilo. S obzirom na to da Vatikan nikada prvi ne priznaje neku novonastal­u državu, nadbiskup Uhač našao je rješenje već u prosincu 1991., uz obećanje Njemačke da će nakon toga i članice EU priznati RH. Da je papa posebno cijenio Uhača vidjelo se kada ga je predložio za kardinala ali je prerana smrt spriječila da Josip Uhač to doživi. Zbog navedenog, žao mi je da se danas, koliko ja znam, niti jedna ulica ili trg u Hrvatskoj ne zove po ovom izuzetnom čovjeku, pa čak ni u mojoj Primorsko-goranskoj županiji u kojoj je Uhač rođen i u kojoj se nalazi njegov grob. Doduše, tome se ne treba čuditi kada i Franjo Tuđman, Republika Island, Blago Zadro i mnogi drugi koji su zaslužni da danas živimo u međunarodn­o priznatoj, neovisnoj i demokratsk­oj državi, još uvijek u nekim gradovima i općinama čekaju svoj red iza maršala.

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia