BONO BOŠNJAK

Brat Pero bio je fajter kao Marijan Beneš, a prvi nokaut zadao mi je stariji brat Marko

Bono Bošnjak, predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza, dobitnik je ovogodišnje sportske nagrade Franjo Bučar. To je najviše priznanje koje država dodjeljuje sportašima za iznimna postignuća i razvoj sporta u Hrvatskoj.

Kakvo je obrazloženje – zbog čega su vama ove godine dodijelili nagradu Franjo Bučar?

Iskreno, nisam joj se nadao. Ali kad sam je već dobio, vjerujem da je to zbog toga što sam ustrojio Hrvatski boksački savez i podigao hrvatski boks na razinu, recimo, njemačkoga. Hrvatska je boksački lider u regiji, i to u konkurenciji Bugarske, Rumunjske, Češke, Slovačke, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Bosne i Hercegovine... Mnogo je zemalja, ali nijedna nije ni blizu Hrvatske.

Kažete da ste ustrojili Hrvatski boksački savez, u kakvom ste ga stanju zatekli?

Prije nego što sam došao za predsjednika, u HBS-u bio je veliki nered. Obijali su se uredi, održavale paralelne skupštine, jedni su bojkotirali druge, bile su čak četiri struje... Mojim dolaskom stvari su se posložile, nema više struja, svi međusobno razgovaraju i rade za dobrobit i razvoj hrvatskog boksa. To se vidi i po rezultatima. Prvi put u povijesti HBS-a imamo olimpijsku medalju, na današnji dan imamo tri europska prvaka, tri svjetska doprvaka i bezbroj drugih medalja. Također, prvi put u povijesti hrvatskog boksa jedan je hrvatski klub osvojio Srednjoeuropsku ligu, to je Boksački klub Sesvete. Sve se u hrvatskom boksu danas razvija i zasniva na dobrim međuljudskim odnosima, na radu, redu, disciplini, odgovornosti, poštenju i povjerenju.

Koliko vam je trebalo da uredite Savez?

Sad smo u četvrtoj godini sređivanja Saveza, zaista je bilo teško s obzirom na ekonomsku situaciju u Hrvatskoj, na krizu u Hrvatskom olimpijskom odboru. Ali se nikad nije dogodilo da nismo otišli na neko međunarodno natjecanje zbog nedostatka novca, trudio sam se da ga uvijek osiguram. Vrlo dobro znamo da su svi zaslužni kad rezultat dođe, ali