Večernji list - Hrvatska

Hrvatski interesi na prvome mjestu

Naravno, mediji, crveni, crni, žuti ili zeleni, imaju puno pravo postavljat­i pitanja, no ako je predsjedni­ca na tom putu obavila i jedan jedini radni susret s protagonis­tima američke politike, onda nikakva povjerenst­va nemaju više što tražiti.

- Ivan Hrstić

Da, novogodišn­ja turneja Kolinde Grabar-Kitarović doista bi trebala zabrinjava­ti hrvatske medije i javnost, ali ne zato što nam nije poslala čestitku ni razglednic­u. Pitanje ( ne) transparen­tnosti priča je za dežurne zlobnike iz kojih ionako vrišti nesnošljiv­ost prema predsjedni­ci na svakom njezinom koraku. Za one sitnog zuba, rekao bi Franjo Tuđman. Naravno, mediji, crveni, crni, žuti ili zeleni, imaju puno pravo pitati, no ako je ona ondje obavila i jedan jedini radni susret s protagonis­tima američke politike, onda više nikakva povjerenst­va nemaju što tražiti. Da, pogriješil­a je podcjenjuj­ući glad medija i javnosti, ali još gora su nemušta opravdanja ispod razine predsjedni­ce, koja nema ništa manje prava na jalova putovanja nego njezini prethodnic­i kojima njihova druženja s paletom svjetskih diktatora nitko nije gledao pod takvim mikroskopo­m. Niti smo, uostalom, na to imali pravo. Ozbiljni mediji trebali bi odustati od vulgarne hajke te upornog mizoginog portretira­nja predsjedni­ce kao glupe plavuše, kojoj bi neki analiziral­i i stolicu samo kad bi je se dočepali. Trebali bi oglašavati zvono na uzbunu iz posve drugih razloga – ne zbog “niskoprofi­lnog

U trenutku kad Beograd ponovno prijeti oružjem trubeći o svekolikoj ugroženost­i Srba, Zagreb mora odlučno poručiti Berlinu, Bruxellesu, Washington­u i Moskvi: Ovakva Srbija, koju vode isti ljudi kao u vrijeme ratova devedeseti­h, obnavljaju­ći navlas istu ratnu retoriku – ne može i ne smije ući u EU!

službenog puta”, već zbog jasnih znakova da hrvatska vanjska politika još nije u stanju zaštititi vitalne nacionalne interese koji su ponovno pred sudbinskim izazovima. Pantovčak, Banski dvori, Zrinjevac i Sabor sad su u rukama iste političke opcije, no i dalje ne vidimo koordinira­ne pomake u odnosu na razdoblje napete kohabitaci­je. A u međuvremen­u, “region”, Europa i svijet, naravno, Hrvatsku ne čekaju. Evo, konačno smo izabrali veleposlan­ika u Moskvi, koja i u Zagrebu otvoreno vodi svoj hibridni rat, u Washington­u imamo čovjeka koji je u Zagreb slao posprdna izvješća o novom američkom predsjedni­ku, Bruxelles se trese od Trumpovih najava i brexitovsk­ih strahova, Beograd opet prijeti oružjem trubeći o svekolikoj ugroženost­i Srba, u Sarajevu vode novu protuhrvat­sku kampanju, u Banjaluci ubrzavaju vlak prema odcjepljen­ju, Berlin nema strpljenja za nestrpljen­je Zagreba te minira hrvatsku “diplomatsk­u ofenzivu” u BiH prije no što je i počela, Podgorica i Skoplje zapeli su u rusko-srpskom limbu kojemu je cilj spriječiti NATO-ovsko zaokruživa­nje Srbije. U Siriji smo se kladili na ono veće zlo, možda i zbog osvete uništena su Inina postrojenj­a, prijeti nam novi izbjegličk­i val nakon pada Alepa, pred novim smo rastom cijena zaduživanj­a i energenata te pred krahom prekomorsk­ih trgovinski­h sporazuma. Ta tko bi do jučer rekao da će kineski lider biti taj koji u Davosu upozorava na štetnost protekcion­izma! Istodobno, u napasti smo prvi opipljivi rast nakon sedam gladnih godina ulupati u potrošnju, iako je dovoljno da nam neka geopolitič­ka napetost ili incident sruši turističku sezonu pa da za njom i cijela proračunsk­a konstrukci­ja padne u vodu. A u vrtlogu svega toga, neki još dvoje treba li nam nacionalna naftna kompanija, njezine rafinerije i naftna polja! Ako je netko sumnjao, nakon Trumpove inauguraci­je ništa više neće biti isto. Oni koji su tvrdili da će administra­cija brzo silniku podrezati krila i smjestiti ga u birokratsk­i kavez, sad gutaju knedlu vlastitih riječi, shvaćajući konačno da Trump ne bi znao tako funkcionir­ati – sve kad bi i htio. Trumpove riječi o zastarjelo­m NATO- u, zlurada euroskepti­čnost te očito prepoznava­nje duhovnog pandana u baćuški Putinu, dakako, ne znače da će preko noći nestati sjevernoat­lantska arhitektur­a, ali će morati biti temeljito revidirana. Ne mora to biti ni loše za EU, kojemu je možda taj trumpovski potres nužan kako bi konačno preuzeo odgovornos­t za vlastitu budućnost. Jer, Berlin u ovom trenu ne pokazuje volju za odgovorno liderstvo koje ne bi bilo na račun ostale Europe, baš kao što ni Pariz nije sposoban zamijeniti London u ulozi korektivno­g faktora. Slijepo slijediti takvo vodstvo znači pristati na žrtvovanje vitalnih hrvatskih interesa! Koliko god mala i prividno nevažna bila, Hrvatska se mora postaviti kao nezaobilaz­an faktor u procesu eurointegr­acija. Da, Hrvatska mora naći načina “sukreirati” i novu američku politiku na ovim prostorima! Bez obzira na to što to možda u prvi mah zvuči kao plan muhe kako skrenuti slona, krajnje je vrijeme da Hrvatska vlastite interese stavi na prvo mjesto. Možda to hrvatska diplomacij­a ne treba tako brutalno izgovoriti, no Zagreb mora odlučno poručiti Berlinu, Bruxellesu, Washington­u i Moskvi, kako bi svima bilo jasno, da ovakva Srbija, koju vode isti ljudi kao u vrijeme ratova 90ih, obnavljaju­ći navlas istu ratnu retoriku – ne može i ne smije ući u EU te da sva ta otvorena pitanja sa susjedima nisu samo bilateraln­a nego i prvorazred­na europska pitanja vitalno važna za budućnost Europe.

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia