Srbija njemačko mezimče
Kao ekonomsko središte EU Njemačka ima interes za proširenje zajedničkog tržišta kojim dominira. Ali pravo je i Hrvatske zalagati se za svoje interese i ne pristajati na ovakvu nametnutu igru u kojoj se, umjesto pritiska na Vučića da promjeni sporne zakon
Rothov istup ne treba interpretirati kao izraz protuhrvatskih osjećaja, jugofilije pod krinkom zapadnog Balkana ili nedostatka pristojnosti i diplomatske primjerenosti prigodi u kojoj govori. To što je nadrobio izraz je kombinacije kolonijalne nadmoći i eurofanatizma
Srbiji danas nije lako. Uza sve druge probleme, čini se da će morati temeljito redefinirati nacionalnu mitologiju, prije svega jedan od njenih temeljaca, a to je vatikansko i njemačko antisrpsko djelovanje, koje je u ovo vrijeme čuda izgubilo svaku osnovu. Vatikan, koji još nije priznao neovisnost Kosova, velikodušno je u proces kanonizacije bl. Alojzija Stepinca pripustio Srpsku pravoslavnu crkvu, tako da je danas Amfilohije Radović arbitar Stepinčeve svetosti, što bi prije dvadeset godina spadalo u domenu znanstvene fantastike, a Njemačka se na početku 2017. upire svim sredstvima da olakša ulazak Srbije u Europsku uniju, pri čemu malo energije troši na zahtjeve za preobrazbom Srbije, a puno više na pritiskanje zemalja poput Hrvatske da joj na “europskom putu” ne stvaraju bilo kakve zapreke. O tome svjedoči i skandalozni istup državnog ministra europskih poslova u Saveznom ministarstvu vanjskih poslova Michaela Rotha ovog tjedna u Zagrebu. Roth je bio gost na prijmu predsjednice Republike Hrvatske u povodu 25. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske na kojem je primio povelju zahvalnosti bivšem ministru vanjskih poslova Hans-Dietrichu Genscheru. Suprotno dobrim običajima, prigodni govor ministra Rotha nije bio posvećen ovjenčanom Genscheru ni vremenu borbe za opstanak i međunarodno priznanje Hrvatske, nego se sveo na dociranje svisoka o tome kako je Hrvatska dio “regije” zapadnog Balkana i kako kao takva ne smije stvarati zapreke na putu Bosne i Hercegovine i Srbije prema Europskoj uniji. Rothov istup ne treba interpretirati kao izraz nekakvih protuhrvatskih osjećaja, jugofilije pod krinkom zapadnog Balkana ili jednostavno nedostatka pristojnosti i diplomatske primjerenosti prigodi u kojoj govori. To što je nadrobio izraz je kombinacije kolonijalne nadmoći i eurofanatizma. Čini se kao da autor govora živi u nekom drugom svijetu, u kojem se nije dogodila grčka kriza, migrantska katastrofa, debakl u Ukrajini, nemoć sigurnosnog sustava pred islamističkim terorizmom, Brexit i na kraju Trump koji se “Euronima” otvoreno izruguje. Roth i dalje priča o europskoj bajci, kao što orkestar po inerciji, a i jer ne zna ništa drugo činiti, i dalje gudi dok Titanic tone. Njemački ministar na prijmu kod predsjednice hrvatske države 2017. godine govori o “Hrvatskoj i drugim zemljama na zapadnom Balkanu”. Više od dvadeset godina nakon završetka rata uvjerava nas kako je eurointegracija “regije” jedini garant stabilnog mira, prodajući dječju priču o tome kako su mir i suradnja među nekadašnjim neprijateljima (uobičajeni primjer Njemačke i Francuske) nastupili zahvaljujući ujedinjenju Europe, što je laž. Europska unija je nastala nakon mira, a mir je nastao zato što je jedna zemlja poražena, radikalno od pobjednika i njihovih vrijednosti preobražena, pa tako, između ostalog, i dandanas na svom teritoriju ima američke vojne baze, a na otkriće kako joj premijerku prisluškuju iz američkog veleposlanstva u Berlinu ne smije ni zucnuti. No zato se istresa u Zagrebu. Roth je u kratkom govoru uspio iznijeti nevjerojatnu količinu sladunjavo upakiranih besmislica poput tvrdnje: “podjela Europe neće biti prevladana sve dok se sve zemlje zapadnog Balkana ne pridruže EU”. Koja podjela? Treba li onda, ako govori o Europi kao kontinentu, primiti i Bjelorusiju i Rusiju? Je li EU danas po puno osnova možda više podijeljena unutar sebe nego s nekim zemljama izvan nje? Što im se, točnije, što nam se, primjerice, dogodilo s migrantskom politikom? Je li opsesivna politika daljnjeg širenja bez kriterija izraz panične potrebe za potvrdom da netko ipak želi u klub iz kojeg je Britanija upravo izašla? Postaje li Hrvatskoj Njemačka, kao nova odvjetnica srpskih interesa, ono što joj je do jučer bila Britanija? Hrvatska se prije četvrt stoljeća krvavo iščupala iz okvira “regije” u koju je njemački savezni ministar Roth 2017. lakonski opet eksplicitno svrstava. Njemačko je pravo da podržava pristupanje svih Hrvatskoj susjednih zemalja Europskoj uniji. Kao najsnažnija zemlja i ekonomsko središte Unije Njemačka ima jasan interes za proširenje zajedničkog tržišta kojim dominira. Ali pra- vo je i Hrvatske zalagati se za svoje interese i ne pristajati na ovakvu nametnutu igru u kojoj se, umjesto pritiska na Vučića da promjeni sporne zakone i riješi preostale sporove s Hrvatskom, tjera Hrvatsku da, mimo europskih kriterija, zažmiri na oba oka. Ministar Roth u tom smislu kaže kako “želi ohrabriti Hrvatsku” da dadne najviše što može da ubrza “stabilizaciju” ( još jedan idiotski, besmisleni izraz eurokrata) i suradnju “unutar regije zapadnog Balkana”. Kao šlag na kraju obdario nas je s par dubokoumnih misli na razini terapijskih sastanaka bivših alkoholičara i new age knjiga za samopomoć: “Pokušajmo identificirati rješenja radije nego probleme. I ne stvarajmo nove prepreke, već radije uklanjajmo postojeće.” Svi prisutni hrvatski čelnici strpljivo su odslušali i završnim pljeskom nagradili i sljedeću rečenicu njemačkog propovjednika: “Vaša potpora Srbiji i Bosni i Hercegovini je ključna za demokratsku transformaciju i društveno- ekonomske reforme u tim zemljama. Ustrajniji napori za poticanje pomirenja je ono što je potrebno za ponovno uspostavljanje povjerenja i regionalne suradnje”. U istom tonu njemački ministar je održao i predavanje studentima na Vernu, pridodavši još i snažnu kritiku “nacionalizma”. A zagrebačku turneju okrunio je posjetom spomenicima naše multikulturalnosti, zagrebačkoj džamiji i Pupovcu. Na stranici njemačkog veleposlanstva možemo doznati i kako je ministar Roth “s ministrom vanjskim poslova Davorom Ivom Stierom razgovarao na zasebnom susretu o ulozi Hrvatske u procesu proširenja Europske unije na zemlje zapadnog Balkana.” Bilo bi zanimljivo čuti što je s hrvatske strane rečeno u tom razgovoru. I je li hrvatski ministar možda izrazio zabrinutost za slobodu medijskog izvještavanja i slobodu govora općenito u Saveznoj Republici Njemačkoj u povodu nasilja nad građanima, posebno ženama, počinjenim od dijela migrantske populacije? Je li izrazio zabrinutost zbog jačanja političkog ekstremizma, budući da se predviđa kako će stranka krajnje desnice AFD na ovogodišnjim izborima dobiti više od 15% glasova i obilno ući u Bundestag? Malo morgen!, rekli bi novi njemački mezimci.