Bez dokaza o spornoj ozljedi oka
Ivica Babić tvrdi da nije ratni profiter, obrana rešetala vještake
Ivica Babić predsjednik je Hrvatskog liječničkog sindikata. Tereti se da je smetnje vida lažno prikazao kao ozljede iz rata
– Nisam kriv! – kazao je Ivica Babić, predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata jučer na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu gdje mu se sudi zbog optužbi za ratno profiterstvo.
Sve počelo iznova
Postupak je zbog protoka vremena počeo iznova, a Babić se tereti da je državni proračun oštetio za 768.000 kuna jer je smetnje vida koje navodno ima od djetinjstva lažno prikazao kao ozljede zadobivene u ratu. Babić je, tvrdi tužiteljstvo, na temelju lažne liječničke dokumentacije 1995. podnio zahtjev da mu se dodjeli status ratnog vojnog invalida, a dobio ga je 1996. Priznat mu je status vojnog invalida koji ima 40-postotni trajni invaliditet. Tužiteljstvo tvrdi da je Babić na osnovi tog rješenja i lažnog invaliditeta do ožujka 2014. ostvarivao razna prava, a obračunavan mu je i manji porez i prirez. On niječe krivnju, a tijekom Domovinskog rata bio je mobiliziran u Vojni sanitet. Ozljedu zbog koje je završio na sudu, kako tvrdi, zadobio je 1992. u padu, nakon čega mu se pogoršao vid. Optužnica protiv njega postala je pravomoćna u svibnju 2014., a suđenje mu je počelo u listopadu iste godine. Kako je tijekom postupka do sada saslušan veći broj svjedoka, tužiteljstvo i obrana složili su se da se iskazi do sada ispitanih svjedoka pročitaju radi ekonomičnosti postupka. Nakon toga nalaz i mišljenje obrazlagali su vještaci koji su pregledali Babića. Milenko Umićević, branitelj Ivice Babića imao je pregršt pitanja za vještake. Među ostalim zanimalo ga je mogu li vještaci sa 100% sigurnošću isključiti mogućnost da je Babić pao, ozlijedio se te da mu se nakon toga pogoršao vid. – Mi nismo nazočili tom događaju pa ne mogu osporiti da se to dogodilo – odgovorio je vještak. Potom je kazao da se oštećenje vida zbog traume može isključiti, a na upit zašto, odgovorio je: – U spisu nema inicijalne medicinske dokumentacije o traumi glave i ozljedi oka. Umićevića je zaimalo je li nepostojanje medicinske dokumentacije jedini razlog zašto smatra da ozljeđivanja nije bilo, na što mu je vještak je odgovorio: – Jedan od bitnih. Iz dokumentacije priložene spisu ne postoji povezanost između tih događaja.
Nije znao objasniti
S obzirom na to da tužiteljstvo tvrdi da je Babićeva ozljeda oka posljedica urođene mane, a ne ozljede zadobivene u ratu, Umićevića je zanimalo ima li Babić urođenu manu, na što je dobio odgovor da takvih podataka u spisu nema. Vještak je kazao i da Babić ima slabiji vid te da su mislili da je riječ o slabovidnosti koju nisu mogli utvrditi jer se ona dijagnosticira do 10. godine života. Nije znao objasniti kako je onda Babić, ako je slabovidan i ako se to dijagnosticira do 10. godine, kasnije dobio vozačku dozvolu bez ikakvih ograničenja te zašto mu je u rješenju za ocjenu sposobnosti za vojnu službu navedeno da mu je s vidom sve u redu.
768.000 kuna prema optužnici svota je koju si je Babić pribavio od 1996. do 2014. na temelju rješenja o trajnom 40-postotnom invaliditetu