Radikalna lijenost Baracka Obame

Uvijek bi puštao drugima da naprave prvi korak, a on bi se uključivao tek kad bi stvari krenule određenim tokom, obično prekasno

Osobina koju izuzetno cijenim kod odlazećeg - tj. sad već konačno mogu reći i bivšeg - američkog predsjednika Baracka Obame, jest to što nije čovjek koji bi se potrgao od posla. S odobravanjem gledam i na njegovu naviku da noću jede i puši u krevetu dok gleda košarku. Tu je, naravno, i njegov običaj da često koristi godišnji odmor, tako da vjerojatno nije bilo značajnijeg događaja koji je u njegovom mandatu potresao svijet, a da ga nije zatekao na odmoru na Havajima ili Martinim Vinogradima, koji je on, unatoč svemu, odlučno odbijao prekidati. Kada je lijenost bila u pitanju, dakle, Obama nije popuštao ni za jotu. I tu se pokazao kao suptilna verzija ljevičara, koji je više slijedio načela Lafargeove “Pohvale lijenosti”, nego Marxova “Kapitala”, a oba su djela, poznato je, izašla iz okrilja iste obitelji. Obama je poznat po tome što je uživao naglas razmišljati pred publikom, što nije ništa neobično za jednog odvjetnika. Moglo bi se pripisati i profesionalnoj deformaciji, pa i svojevrsnoj narcisoidnosti njegova karaktera. Te misli su bile više na razini neobaveznog brbljanja i teško bi bilo izdvojiti bilo koju njegovu sentencu po kojoj bismo ga mo- gli pamtiti. On je čovjek bez neke snažne intelektualne radoznalosti, kakva je, recimo, odlikovala Ronalda Reagana, koji je čitao Hayeka, a na odmor sa sobom uvijek nosio Misesovu “Human Action”. Njegovi intelektualni uzori su bili lokalni politički aktivisti i pastori, na čijim mutnim izvorima je tražio nadahnuće. Iako solidnog obrazovanja, dojam je da je diplomirao iz jednostavnog razloga zato što se s diplomom lakše probijati kroz život. Diploma često oslobađa čak i od napora mišljenja, da ne govorimo o pokušajima da pokrene neki posao kojim bi pridonio uvećanju bogatstva nacije. Tek jedan iz armije prosječnih intelektualaca. To je bio Obama. Barack Obama predsjednički mandat završava kao još relativno mlad čovjek, koji bi mogao štošta učiniti nakon odlaska s funkcije. On svakako ima svoje snove i planove o kojima rado priča. Za razliku od ustaljenog običaja američkih predsjednika da se nakon okončanja službe povuku u privatan život, Obama je odlučio kupiti kuću u Washingtonu nedaleko od Bijele kuće i obećava svojim sljedbenicima da će se umiješati u politički život ako za tim osjeti potrebu. To djeluje kao prijetnja. Me- đutim, kad imamo pred očima specifičan spoj njegovih karakternih osobina i intelektualnog habitusa ništa nam ne daje za pravo povjerovati da će išta od toga poduzeti. Ako pogledamo tipičan način njegovog reagiranja na događaje, onda vidimo da on nijednom izazovu nije išao u susret, svaka inicijativa bi mu se raspadala pred očima, stvari su kretale naopako, a da on ništa nije poduzimao. Uvijek bi puštao drugima da naprave prvi korak, a on bi se uključivao tek kad bi stvari krenule određenim tokom, obično prekasno. Kada pogledamo ovaj portret Baracka Obame, dobivamo ustvari sliku stanja današnje ljevice. Današnji ljevičari vole o sebi misliti da su najpametniji ljudi na svijetu. Međutim, lako je utvrditi da njima nedostaje intelektualna ambicija “znanstvenog socijalizma”, koji je pokušao parirati čitavoj znanstvenoj i filozofskoj tradiciji, nudeći alternativnu sliku svijeta. Nedostaje im i odlučnost karaktera prekaljenih komunista, koji su sebe smatrali “ljudima posebnog kova”, uvijek spremnih svaki posao privesti kraju. Današnji ljevičari su intelektualni rad i oblikovanje karaktera zamijenili s nekom vrstom spiritualnosti, romantičnim predava- njima duhovnim vizijama. Otuda više podsjećaju na religijsku sektu nego na politički pokret s ozbiljnim ekonomskim programom i jasnom agendom. Ljudi poput Bernija Sandersa, koji su zabrinuti zbog odljeva poslova i nekontrolirane imigracije, za njih predstavljaju atavizam. Ekonomija, to previše podsjeća na rad. Barack Obama je žrec današnje ljevice. Njega vide kao novog Spasitelja. On je taj koji im nudi nadu, ne svojim idejama, već svojom pojavom. On ne želi mijenjati uvjete života ljudi, već same ljude. Njegov interes nije promjena ekonomskih odnosa, kako se to kaže, već promjena kulturnog naslijeđa. Njegov je plan, kako kaže, ponovno se vratiti na ulice i propovijedati ljudima Evanđelje multikulturalizma i svijeta bez granica – borit će se za očuvanje svoga naslijeđa. Iza te potrebe možemo prepoznati frustraciju da tijekom svog mandata ništa nije uradio. Ljevica ne ostavlja naslijeđe, samo ruševine, rekao je povjesničar François Furet nakon pada komunizma. Ovaj put su po srijedi ruševine duha, njegova tromost. Lijenost je njegov najviši izraz. Barack Obama njegovo je utjelovljenje.

Kada pogledamo Obamin portret, dobivamo ustvari sliku stanja današnje ljevice. Plan mu je, kako kaže, ponovno se vratiti na ulice i propovijedati ljudima Evanđelje multikulturalizma i svijeta bez granica – borit će se za očuvanje svoga naslijeđa. Iza te potrebe možemo prepoznati frustraciju da tijekom svog mandata ništa nije uradio