MATIŠIĆEVO PRAVO NA UMJETNOST TREBA BRANITI SVIM SILAMA
Još od histerije koju su po društvenim mrežama i medijima izazvale dvije zagrljene Gospe na plakatu koji je trebao najavljivati jednu kazališnu predstavu nije viđena haranga kakva se sada vodi protiv teatarskog autora i teatarskog čina, Mate Matišića i “Ljudi od voska”. Riječ je o novoj hit predstavi HNK Zagreb o kojoj, kako to kod nas već biva, najžešće zbore upravo oni koji predstavu – nisu gledali. Odmah da se razumijemo: ne želim se baviti zastrašujućim privatnim obračunima, sve pod parolom “jednog će dana to čitati i te djevojčice”, već onim što je Matišić napisao za kazališnu scenu i što je na njoj izvedeno. Ono najosnovnije, i to treba braniti do zadnje kapi krvi, autorska je sloboda. Ako je netko autor, onaj koji svoje djelo potpisuje imenom i prezimenom, ali i svim svojim bivšim (i budućim) djelima, a nije onaj tko virtualni prostor zasipa svojim frustracijama skriven iza web-nadimka, onda ima puno pravo u svoje umjetničko djelo utkati i dijelove svog života. Dapače, to neizostavno, manje ili više skriveno, i radi. Što
Priča o posvajanju nije najbolniji dio predstave “Ljudi od voska” oko koje se lome koplja
je od toga život, a što umjetnost, zna samo taj autor. Da, treći dio drame “Ljudi od voska” priča je o posvojenju djeteta čiji su roditelji mrtvi. Da, Matišić je posvojio dvoje djece. U tom dijelu drame on se, među ostalim, bavi percepcijom tog čina u hrvatskoj javnosti, publici sa scene u lice baca teze i terminologiju žutog tiska koji je do u detalje secirao živote i smrt roditelja te djece. No sada se javnost brine o tome je li on to učinio na posebno okrutan način. U kazalištu on je autor, kod kuće je roditelj, zar je tako nemoguće razlikovati te dvije sfere i prihvatiti da čovjek ima pravo prosuđivati u obje sfere svog života? A kada smo već kod okrutnosti, kako je moguće da nikome nije okrutan kazališni prizor pravog hrvatskog vjernika koji odlazi zahvaliti Gospi u Međugorje što je kaznila dilera zbog kojeg se ubila njegova kći? Kazna je rođenje teško retardiranog djeteta koje je poživjelo tek nekoliko dana. Kojekakvim dušebrižnicima to očito nije sporno jer o tim ljudima nisu ništa čitali u nekom žurnalu kod frizera.