Naša snaga je mladost, s njom ćemo lomiti druge
Tin Kontrec sa 27 godina debitirao je za reprezentaciju, a zanimljivo, nije nikada nastupao niti za juniorsku niti za kadetsku vrstu
Fizički smo u strašnoj formi, odradili smo jako dobrih tri tjedna priprema, kaže Tin
Puno učim od Vorija, koji je i dalje jedan od najboljih kružnih napadača na svijetu
Iako sam pivot, moj je uzor zapravo bio Ivano Balić. U rukomet sam se zaljubio 2003. i 2004. kad je naša reprezentacija osvajala zlata
Onima koji ne prate nastupe PPD Zagreba u Ligi prvaka i koji na rukomet bace oko samo u siječnju kad su velika natjecanja reprezentacija, Tin Kontrec (27) nepoznato je lice u dresu hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. No bradati kružni napadač, novi slavonski adut nakon trija Bičanić – Duvnjak – Kopljar, već se okušao među najjačim frajerima europskog rukometa u dvobojima s PSG-om, Veszpremom, Kielceom, Vardarom... S tim što je partija protiv Löwena u osmini finala lanjskog LP-a, kad je s Vujićem potpuno zaskočio favorita, posebno ušla u pamćenje. Mandalinića, Šebetića, Ivića, Cindrića... već smo gledali na velikim natjecanjima, doduše ne u ključnim ulogama u kakvim ih sada očekujemo. Ali Kontrec je potpuno novo lice, delikatno je ući u reprezentaciju uz toliko novih lica. – Igrom slučaja je tako. Neki su se dečki oprostili, neke su odstranile ozljede, imamo praktički novu sedmorku. Ali svi koji su u Francuskoj zasluženo su u sastavu. S obzirom na puno novih lica, jeste li se stigli uigrati? – Fizička pripremljenost bila je najmanji problem budući da smo svi u pogonu. Najbitnije je bilo da uigramo i pohvatamo sve izbornikove zamisli. Vjerujem da smo uspjeli. Na turnirskim natjecanjima obično u završnici, tko do nje dođe, ulogu počne igrati i umor. Sada Hrvatska ne bi smjela imati problema s tim uz toliko mladih igrača. – Fizički smo u strašnoj formi. Po onome što sam vidio i kako smo radili, baš smo spremni. Veliku će ulogu igrati i to tko se koliko uigrao. Vjerujem da će naša mladost tada doći do izražaja i da ćemo lomiti suparnike. A kakva su tvoja iskustva s turnirskim natjecanjima, jesi li igrao na prvenstvima mlađih uzrasta? – Nisam, jer me nije bilo ni u kadetskoj ni u juniorskoj reprezentaciji. Na tebi je velika odgovornost, pokrivaš poziciju koju je godinama držao veliki Igor Vori, a prije njega velikani poput Kljaića, Jovića, Načinovića... – Koliko je to čast, toliko je i odgovornost. Izbornik je mnogima dao šansu, na nama je da je iskoristimo, da pokažemo zašto smo izabrani. Zna se što je Hrvatska u rukometu, u vrhu je već petnaest godina i tu mora i ostati. Nosi nas nacionalni naboj i mislim da će uz mladost to donijeti sjajan rezultat. Od spomenutih pivota iz starijih generacija kome si se divio, a koga sada od pivota cijeniš? – Pa dobro, ja i nisam tako dugo na poziciji kružnog napadača. Moj je uzor zapravo bio Ivano Balić. U rukomet sam se zaljubio 2003. i 2004. kad je naša reprezentacija osvajala zlata. I svaki je igrač tada bio moj uzor. Dakle, na toj mojoj poziciji sigurno mi je to bio Vori kao jedan od trojice najboljih svjetskih pivota u posljednjih 15 godina. Sada imam prilike i igrati s njim u PPD Zagrebu, puno učim od njega. U današnjem su rukometu pivoti strašni, a istaknuo bih Aguinagaldea. Pa čak je i Vori, koliko god bio pri završetku karijere, i danas među najboljima. A vjerujem da ćemo Musa i ja zasjeniti Aguinagaldea na SP-u.