JADRANKA SLOKOVIĆ Tražili smo od Vlade arbitražnu odluku koju, čujemo, ni uprava Ine nije smjela vidjeti
Vrlo ograničen nastavak arbitraže predstavlja samo gajenje lažne nade, gubitak vremena i novca
Pravosuđe je nezavisno i ne bi smjelo ni moglo provoditi naloge politike pa ni eventualnu nagodbu o obustavi postupka Hernadiju
Odvjetnički par Jadranka Sloković i Čedo Prodanović angažirani su u desetak kapitalnih predmeta teških oko 750 milijuna kuna. Brane Ivu Sanadera, Nadana Vidoševića, Milana Bandića, Zdravka i Zorana Mamića, Marinu Lovrić Merzel, Nadu Čavlović-Smiljanec, Josipa Protegu, Dragu Tadića, Dešu Mlikotin Tomić, dr. Josipa Paladina, Dražena Slavicu, a nedavno su i za bivšeg predsjednika Stjepana Mesića podnijeli tužbu Europskom sudu za ljudska prava jer su naši sudovi odbili tvrdnje da ga je Dnevno.hr, pišući o aferi Patria, klevetnički prikazalo kriminalcem. Povod za razgovor nam je arbitražna odluka za Inu.
I obranu Ive Sanadera silno zanima ta odluka?
Naravno, izuzetno je važno da je dobijemo kako bismo vidjeli temeljem kojih je argumenata odlučeno da nema dokaza da je do zaključenja spornih ugovora došlo koruptivnim radnjama. Prema objavljenim dijelovima odluke, Arbitražni sud pribavio je vještačke nalaze i mišljenja o bitnim pitanjima, što bi obrani koristilo u nastavku kaznenog postupka. Zbog toga smo od Vlade RH prije deset dana zatražili da nam dostavi tu odluku za koju imamo nesporan pravni interes. Bez obzira na to što se radi o različitim postupcima, nalazi vještaka mogu nam koristiti u kaznenom postupku jer na našem sudu o navodnoj štetnosti međudioničarskog ugovora, ili bilo kojem drugom pitanju, nije zatraženo mišljenje ni jednog eksperta, već je donesena “politička” ocjena.
Tražili ste odluku i od MOL-a?
Jesmo, ali smo se obratili prvo našoj Vladi. Ta je odluka po dogovoru stranaka tajna sve dok se obje strane ne suglase da je objave. Prema našim informacijama, MOL je voljan da se odluka objavi.
MOL je objavio neke detalje.
Samo dijelove, i to temeljem tamošnjih zakonskih propisa. Objavili su zaključke iz kojih se ne vidi temeljem kojih dokaza je odlučeno. Riječ je o dvadesetak paragrafa, a odluka je na dvjestotinjak stranica. Objavom cjelovite odluke prestalo bi se i s mistifikacijama, a samim time umanjila prepucavanja i manipulacije oko Ine.
Jesu li točni navodi o glasovanju Jakše Barbića i odbijanju nekih da svjedoče za RH?
Ja to ne znam, govori se da je odluka jednoglasna. Ako je akademik Barbić potpisao tu odluku, pretpostavlja se da se s njom i suglasio. Što se neodazivanja svjedoka tiče, spominju se Olga Spevec, Ivan Šuker, Damir Polančec i Davor Štern. Šuker je u kaznenom postupku svjedočio da je kao i svi članovi Vlade glasovao za predložene izmjene ugovora i da ga nitko na to nije prisiljavao. Što je tu u korist Hrvatske!? Polančec je svjedočio kontra teza optužbe i tako zapravo postao svjedok obrane iako ga je predložilo tužiteljstvo. On je vodio sve pregovore i prezentacije na Vladi te je svjedočio da je to bio dobar posao za Hrvatsku i da bi opet jednako postupio. Što bi Hrvatska dobila od njegova iskaza!? Spevec je izričito rekla da je Sanader u pogledu sadržaja odluke nije zvao niti što sugerirao, a Štern nije bio sudionik zaključenja spornih ugovora te je javno rekao kako nije pozvan na sud. Želim reći da su ta svjedočenja bila faktički u korist obrane, stoga ne znam kako bi mogla u bitnom promijeniti odluku u korist Hrvatske.
I novi saziv Ustavnog suda priopćio je da arbitražu nismo mogli izgubiti zbog odluke starog saziva o usvajanju Sanaderove ustavne tužbe.
Ustavni sud nije raspravljao o činjenicama, već o kršenju ljudskih prava i zakona u kaznenom postupku te tom ustavnom odlukom nije dovedena u pitanje mogućnost Arbitražnog ni bilo kojeg drugog suda da ponovno sudi. Kao što ni odluka Arbitražnog suda ne može prejudicirati odluku kaznenog suda. Ali nama je ona psihološki važna jer pokazuje da na drugom mjestu, izvan Hrvatske, kad se eliminiraju nesporni sedmogodišnji politički i medijski utjecaji i pritisci zbog kojih svi sve znaju, pa i političari govore da je nesporno Sanader kriv – zaključak je dijametralno suprotan. Sada vidimo da kriteriji suđenja u ovom kaznenom predmetu nisu izdržali test općeprihvaćenih standarda dokazivanja koji se primjenjuju pred međunarodnim forumima. Zbog istog pogrešnog načina utvrđivanja činjenica švicarske vlasti nisu prihvatile zahtjev hrvatske strane za povrat 5 milijuna eura
koji se navodno nalaze na računu Ježićeve tvrtke, kao što ni Interpol nije podržao daljnji zahtjev hrvatske strane za provođenje europskog uhidbenog naloga. Naime, vrhunski pravni stručnjaci Arbitražnog suda proveli su iscrpan dokazni postupak, ispitali svjedoke, ocijenili dokaze i donijeli odluku koja je razbila konstruirani mit o korupciji. I ozbiljni novinari i mediji tvrde da je za gubitak arbitraže kriv Ustavni sud pa to “potkrepljuju” pričom o mitu nekim sucima od pet milijuna eura. Sramotno je što se radi Ustavnom sudu! Ustavni sud utvrdio je samo da Sanaderu tijekom postupka nisu bila osigurana jamstva pravičnog suđenja, ne ulazeći pritom u meritum i pitanja njegove krivnje. Dakle, ta odluka nije mogla sadržajno utjecati na arbitražnu odluku. Osim toga, notorna je činjenica da arbitražni sudovi nisu vezani odlukama domaćih sudova. Međutim, kako ta odluka nije ispunila očekivanja javnosti, a pogotovo ne politike i određenih interesnih skupina, plasirana je ta stupidna priča o korumpiranju ustavnih sudaca. Samo je pitanje kada će se plasirati priča o korupciji arbitražnih sudaca. S obzirom na to da se kao navodni davatelj mita spominje kolega Prodanović, bili smo primorani podići tužbu iako do novina koje su to objavile nimalo ne držimo. Čudi me samo, i to zato što se u tom napisu proziva i bivša predsjednica Ustavnog suda i DORH, da glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan nije reagirao u cilju zaštite sudaca, funkcioniranja pravnih institucija i pravne države tako da se iznesene laži ponavljaju pa su tako neki novinari ozbiljno “zabrinuti” kako to da se priča o mitu dalje ne istražuje. Dakle, plete se maglovita i nevjerojatna priča u cilju diskreditiranja Ustavnog suda i dovođenja u pitanje zakonitosti cijelog postupka, a nitko službeno na to ne reagira. Ne moram posebno naglašavati koliki će to predstavljati pritisak na sud u ponovljenom postupku, a i na druga sudska vijeća pred kojima se vodi postupak g. Sanaderu. Kako tumačite to što navodno glasovanje akademika Barbića i ozbiljni analitičari nazivaju izdajom hrvatskih interesa? Obrazac difamiranja je isti. Akademik Barbić jedan je od najvećih autoriteta na području trgovačkog prava, impresivne biografije i ugleda, koji godinama sudjeluje i u radu arbitražnih sudova. I sad stručnjaka takvog profesionalnog statusa pretvaraju u kontroverznu osobu koja je izdala nacionalne interese samo zato što je glasovao po svojoj savjesti. Uostalom, prilikom izbora za suca arbitra nitko ne smije zahtijevati da nužno glasa u korist onoga tko ga je izabrao. To bi bio kraj arbitraže. Po toj logici suprotstavljene strane i ne bi trebale predlagati suca, nego bi bio dovoljan jedan neutralan sudac. Hrvatska je podnijela tužbu, izabrala sud i suca, i sad sve dovodi u pitanje jer je ishod arbitraže drugačiji od očekivanog!? Umjesto da se pristane na objavu odluke i da se ista poštuje, šire se alibi-priče. Političari, umjesto da odgovorno priznaju da je arbitraža izgubljena jer nema dokaza o mitu, za gubitak arbitraže prozivaju i optužuju Ustavni sud, pa svjedoke koji navodno nisu htjeli svjedočiti, pa prof. Barbića jer je zaboravio što su nacionalni interesi, pa se sad dovodi u pitanje i umješnost i strategija odvjetničkog ureda koji zastupa RH. Premijer Plenković najavio je žalbu, je li to moguće? Načelno žalba u arbitražnom postupku nije moguća. Odluke u arbitražnom postupku su konačne jer se dogovara jednostupanjski postupak, što znači da odluka ima značaj pravomoćne odluke u redovnom sudskom postupku. Tako je bilo i u ovom predmetu. Može se eventualno pokušati sa sudskom tužbom Saveznom sudu u Švicarskoj, ali vrlo su ograničene mogućnosti osporavanja arbitražne odluke. U svakom slučaju, činjenična utvrđenja sigurno se ne mogu osporavati. Nastavak arbitražnog postupka predstavlja samo gajenje lažne nade, gubitak vremena i novca. Je li moguće da dio eventualnog sporazuma o otkupu MOL-ovih dionica u Ini bude i obustava postupka protiv Hernadija, pa i Sanadera? Pravosuđe je nezavisno i formalno ono ne bi smjelo niti moglo provoditi naloge politike. O takvoj vrsti trgovine izlišno je govoriti, a i nepotrebno jer mito nije dano. Osim toga, ostaje i otvoreno pitanje primjene načela ne bis in idem, odnosno može li se uopće pred hrvatskim sudovima suditi Zsoltu Hernadiju budući da je protiv njega u Mađarskoj povodom ovog slučaja proveden postupak u kojem je oslobođen. To je bio i ključni argument Interpolu da ne prihvati uhidbeni nalog. Iako se opravdano tumači da je u Mađarskoj bila riječ o privatnoj tužbi, pa i o orkestriranoj akciji radi miniranja procesa Hernadiju u Hrvatskoj. Činjenica je da naše pravosuđe nije riješilo radi li se o presuđenoj stvari ili ne. Čula sam da je glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić najavio da će se ići na Sud Europske unije u Luksemburgu s tim pitanjem. Sada je sa zdravstvenim stanjem Ive Sanadera sve u redu? Danas počinje novo suđenje za Fimi mediju. Točno, zakazana su ročišta za sljedeća tri mjeseca, u starom ritmu od dva raspravna dana tjedno. G. Sanader bio je podvrgnut ozbiljnom operativnom zahvatu, koji ostavlja određene posljedica i moje je mišljenje da nije pošteno nakon takvog zahvata inzistirati na tako zgusnutom rasporedu. Planinska kreće formalno iznova? U veljači, ali sigurno će se obrana i USKOK suglasiti o čitanju većine provedenih dokaza. U predmetima Hypo i Ina – MOL mogli bismo se načekati dok Europski sud ne odluči? To bi moglo potrajati, a i obrana g. Hernadija zatražila je da se dio spisa prevede na mađarski, što je opsežan i dugotrajan posao. I trošak. Pravda je skupa, pogotovo kada se u postupak olako ulazi. Ali kakav je to trošak u usporedbi s 30ak milijuna dolara koje će država platiti za izgubljenu arbitražu. Bivši ministar Ivan Vrdoljak govorio je o šteti od šest milijardi dolara? Izrađena je preskupa ekspertiza, navodno plaćena 10 milijuna kuna, o šteti koja je nastupila za Hrvatsku zbog nepridržavanja ugovora od MOL-a. Analiza je pomalo fantomska jer je nedostupna javnosti tako da nismo sigurni da vrijedi onoliko koliko je plaćena. O toj se ekspertizi prestalo razgovarati kada je Hrvatska podigla arbitražnu tužbu protiv MOL-a, koja se temeljila isključivo na nepravomoćnoj presudi protiv Ive Sanadera. Tužba je podnesena tri mjeseca prije sjednice na Vrhovnom sudu. Dakle, vrlo olako i neodgovorno krenulo se u arbitražni postupak. Odnos RH – MOL jedno je od konstantnih mjesta prijepora hrvatskog društva kojim se svi intenzivno bavimo od 2003. Sada kada je donesena arbitražna odluka koja sadrži stručnu i vjerodostojnu ocjenu jednog ključnog segmenta tog složenog odnosa – Vlada je ne želi objelodaniti. Čuli smo da čak ni upravljačkim tijelima Ine nije bilo omogućeno da vide tu odluku. Stoga mistifikacije i spinovi progrediraju, sve se više širi krug sumnjivih i nepodobnih. A stvar je vrlo jednostavna. Objavom odluke nestat će misterij (ne)razriješenih odnosa RH – MOL. Stoga mi je nerazumljiva odluka hrvatskih vlasti da je ne objavljuju jer su građani sposobni ocijeniti jesu li su brojni prigovori koji se s hrvatske strane iznose protiv te odluke osnovani ili ne.
Neodgovorno se išlo s arbitražnom tužbom temeljem skupe analize i nepravomoćne osude Stručnjaci Arbitražnog suda razbili su mit o korupciji u aferi Ina – MOL