Plovidba Dunavom čini se kao vožnja Titanicom
Mađarski ledolomci zaleđenom se rijekom probijaju od prošlog utorka i ostaju još četiri do pet dana u Hrvatskoj
Odlomila nam se santa duga kilometar i široka 400 metara, dakle približno 40 hektara površine – kaže Z. Dodig iz Hrvatskih voda
suzana.lepan-stefancic@vecernji.net Debeli komadi leda, razbacani jedni preko drugih, strše iz Dunava. Nepreglednu ledenu bjelinu prekida tek pokoja nemoćna brodica, iskidana i zarobljena u raljama santi. Zrak para jedino brujanje ledolomca koji dva klatna dobrano ljuljaju po rijeci. Apokaliptičan je to prizor, pomalo nalik scenama iz Titanica, s mađarskog Ledolomca XI koji nas je jučer provezao kroz Dalj. Posada je pak odahnula – najteže je iza njih.
Daljska krivina najkritičnija
Dva mađarska ledolomca od proteklog utorka krstare Dunavom, a da razbiju 11 kilometara ledostaja od Dalja do Vukovara, trebala su im čak 34 sata aktivnog rada. Najkritičnija je točka bila tzv. daljska krivina. Pomicali su se doslovce mukotrpnih centimetar po centimetar, a tek kada su se othrvali ledu debelom i tri, pa i četiri metra, postali su, kažu, svjesni koliko im je taj posao bio i – opasan. Udarom broda u led otkidaju se, naime, i goleme ledene barijere. – Odlomila nam se tako santa duga kilometar i široka 400 metara, dakle približno 40 hektara površine. Kada takva santa krene na brod, njime se praktički više ne može upravljati jer ga ona svojom silinom gura nizvodno – opisuje nam nasred palube Zvonimir Dodig iz Hrvatskih voda, koji je neprestano s posadom na ledolomcu. Sedam je članova posade i dva kapetana na svakoj “čeličnoj grdosiji”. Hrvatski domaćini i putnici trebali su svaki dan pristati na kopno, no prva su tri dana bili doslovce zarobljeni s mađarskim kolegama pa su zakoračili na čvrsto tlo tek u četvrtak, kada su se uspjeli probiti do Vukovara. – Svi su bili izuzetno smireni, sve je funkcioniralo skladno, rutinirano, od strojarnice do palube. Opasnost nismo ni osjećali, prepustili smo se iskusnim rukama posade i kapetana – kaže naš sugovornik. Brod je dugačak 35 i širok 12,5 metara. Pokreću ga dva motora, iz jednoga prolazi osovina i vodi do prednjeg klatna na prednjem dijelu broda, a tako isto i do stražnjeg klatna na drugom kraju ledolomca. – Ta klatna rade naizmjenično. Prednje klatno najprije se uspra- vi na lijevoj, a stražnje na desnoj strani i ona tako ljuljaju brod, koji svojom masom lomi led. On se prvo zaleti na santu, a ovisno o procjeni kapetana, nasjedne na nju u dužini 15 do 20 metara. Brod praktički bude na ledu, svojom ga masom probija i spušta se po vodi – opisuje nam Dodig. Svako je klatno teško 12 tona. Moćni su to i motori, ledolomac je snage 1490 kilovata. Prava polarna ekspedicija na Dunavu trajala je šest teških dana, no to nije kraj. Mađarski ledolomci ostaju na rijeci još četiri do pet dana. – No, to ovisi o vremenskim prilikama. Zahladi li, može doći do intenzivnog nastajanja novog leda. Situacija će se pratiti iz dana u dan – ističe Dodig. Daljska krivina bila im je najkritičnija točka. Led je na njoj i jučer dosezao oko metar i pol debljine. Naslage su to, zapravo, ledenih slojeva jer se jedan led podbijao pod drugi. Ledolomac XI i jučer je kružio na tom potezu, a njegov manji “partner” trenutačno je u Vukovaru.
Sad je ledohod
Uz njega su i još dva ledolomca, naknadno pozvana na zahtjev Srbije, a njima je zadatak probijati ledostaj na Dunavu u visini Novog Sada i Beograda. A što se tiče Dunava s hrvatske strane, na njemu je sada, stručnim rječnikom, ledohod pa “nema više nikakve šanse za novi ledostaj”. – Razbijanjem postojeće ledene barijere omogućeno je da sav novi led koji pristiže iz Mađarske, odnosno s uzvodne strane Dunava može nesmetano prolaziti ovim koridorom. Izuzetno je to važno – zaključuju u Hrvatskim vodama.