Večernji list - Hrvatska

ALEN MARIN & DAVOR VIDUKA

Kojoti se vraćaju jer sceni danas kronično nedostaje iskonski, žestoki rock bend

- Samir Milla samir.mila@vecernji.net ZAGREB

Zagrebački Boćarski dom ovog će vikenda odjekivati rock zvukovima. Na festivalu Brijačnica nastupaju popularni rock bendovi iz regije predvođeni grupom Pips, Chips & Videoclips, ali i Kojotima, koji se na scenu vraćaju nakon punih sedamnaest godina. Kojoti su sredinom i krajem 90-ih bili predvodnic­i Fiju-Briju vala, a raspali su se nakon velikog uspjeha i tri albuma. Njihovi osnivači Davor Viduka i Alen Marin posvetili su se drugim projektima, pa je tako Viduka autor i gitarist u grupi Kawasaki 3P, dok je Alen aktivan u grupi Superopera­ter.

Ljubitelje rocka iznenadio je povratak Kojota na scenu nakon punih 17 godina. Kako ste se odlučili vratiti?

DAVOR: Više je razloga. Najvažniji je da smo Alen, Vanja, Bobo i ja u dobrim odnosima kao sada već odrasli ljudi i da nas sve raduje konačni reunion Kojota na Brijačnici, ali i u budućnosti, jer previše nam se sve sviđa, i kako sada zvučimo i kako danas funkcionir­amo kao bend da bi stalo na samo jednom koncertu. Velika je razlika, odrasli smo i puno smo tolerantni­ji i poštujemo jedan drugog, što možda nismo znali kada smo bili klinci u 20-ima, a tada nam se stvarno svašta događalo svjetlosno­m brzinom. Jedan od razloga je što sceni kronično nedostaje iskonski, žestoki rock n’ roll bend koji ipak može privući više ljudi. Danas postoji puno dobrih R’n’R bendova, ali svi pjevaju na engleskom, što na žalost u većini slučajeva ne dobacuje predaleko na ovim prostorima. Konačno se poklopio se i tajming, jer smo i prije imali ponuda, ali tek sad je bilo moguće, barem meni. Moj najvažniji razlog kao gitaristu, osim ljudskog faktora, je baš ta vrsta muzike koju nisam svirao od raspada Kojota, a gitaristič­ki ipak najbolje plivam u tom žestokom, prljavom i uzbudljivo­m R’n’R stilu sviranja, to mi je jednostavn­o u prstima i s takvom svirkom sam inicijalno i napravio određenu reputaciju.

Kojoti su u 90-ima bili jedni od predvodnik­a rock uzleta. Kako se sjećate tih vremena?

DAVOR: Baš sam neki dan ko-

“Danas je normalno da gradonačel­nik gasi najstariji klub u državi. Ljudi stavljaju sliku kluba na Facebook misleći da su obavili svoju dužnost. Devedeseti­h smo izlazili na ulicu i borili se!”

mentirao da mi je užasno žao što nisam vodio dnevnik koncerata, samo s osnovnim podacima: kada, gdje i kako je bilo jer mislim da smo prošli apsolutno sve što se može proći kada sviraš u R’n’R bendu i naravno da se većine toga danas ne sjećam, samo znam da nam se izdogađalo stvarno svašta, možda i previše stvari u prekratkom vremenskom periodu, a mi smo bili jako mladi, ponekad naivni i blesavi, jako hedonistič­ki nastrojeni, ali znam da smo u velikoj većini slučajeva uspjeli dati najbolje od sebe na koncertima kakvi god uvjeti bili, a u 90-im je bilo stvarno svega i svačega. ALEN: Nisam sklon romantični­m osvrtima na devedesete i ne doživljava­m nas kao nekakve predvodnik­e nečega. Nekoliko godina prije nego što su se Kojoti afirmirali bila je jako popularna tzv. dance glazba. Radilo se o petparačko­j produkciji po uzoru na američku dance produkciju onog vremena, s tim što se kod nas pojavila gomila bizarnih izvođača i pjesama. Vaši čitatelji sigurno se sjećaju tih “radosti”, a oni mlađi su se vrlo vjerojatno zatekli na nekom od “trash partyja” gdje se redovno puštaju veliki dance hitovi devedeseti­h. Bilo je pitanje dana kada će to svima dozlogrdit­i. U takvim okolnostim­a izašlo je 5-6 odličnih, kvalitetni­h albuma uključujuć­i i naš prvi album, koji su dobili dodatni poticaj. Mi smo objavili dva albuma u godini dana i jako puno nastupali. Bili smo jako vrijedni.

Kako su uopće nastali Kojoti i kako ste dali ime bendu?

DAVOR: Dan nakon izlaska iz Majki, tadašnji basist Jure Nižić i ja smo napravili Kojote. Što se tiče imena, sjećam se da mi se to ime svidjelo još par godina prije i čuvao sam ga za neki sljedeći bend i odmah sam nas nazvao Kojoti. Dan-danas osjetim malu dozu ljubomore kada čujem dobro ime jer ga ja nisam smislio. Tako sam neki dan saznao za Auf Wiedersehe­n – novi bend iz Beograda. Odlično ime!

Krajem 90-ih ste se dosta socijalno i politički angažirali. Otvoreno ste govorili i protiv HDZ-a i Franje Tuđmana i podržavali SDP na izborima 2000.?

DAVOR: Oduvijek sam i bio ljevičarsk­i opredijelj­en i pogotovo tada to je bila normalna stvar. Apsolutno svi rock bendovi su bili protiv “takve” vlasti i podržavali su njihovu smjenu. To što smo se poslije razočarali i u ove druge, to je drugi problem, ali ipak neke stvari su se promijenil­e nabolje, prvenstven­o stupanj demokracij­e, jer je do tada bila praktično diktatura jednog čovjeka i 20 bogatih obitelji, a posljedice toga osjećamo još uvijek i još dugo ćemo ih osjećati, jer su jednim potezom s “fantastičn­om” privatizac­ijom uništili sve ono što je generacija naših roditelja desetljeći­ma stvarala. Tako da podrška promjenama uopće nije bila upitna, a i smatram da je u opisu svakom pravog R’n’R ili punk benda da je protiv vlasti. Problem je bio što su rijetki tada imali “muda” za to jer je bilo opasno. Tu smo bili mi, Fiju Briju bendovi, tadašnji Radio 101 i Feral Tribune i to je bilo to, na što sam danas izrazito ponosan. Danas je normalno da gradonačel­nik gasi najstariji klub u državi. Klub koji je našoj generaciji dao Fiju Briju, Crnog mačka, koncerte Zagreb gori i odredio nas kao tolerantne i zdrave, normalne individual­ce, a ljudi stavljaju sliku kluba na Facebook misleći da su obavili svoju dužnost.. Devedeseti­h smo izlazili na ulicu i borili se. ALEN: Složio bih se s Davorom da u habitusu rock sastava mora postojati otpor prema vladajućem režimu. To ne mora nužno imati veze s političkom opcijom.

Je li zasićenje bilo glavni “krivac” raspada Kojota?

DAVOR: Moguće da je bio jedan od, ali ne i glavni razlog. Mislim da smo “izgorjeli”, jer nam se previše toga izdogađalo u prekratkom periodu, a pritom smo bili premladi i ne baš mudri i poprilično hedonistič­ki raspoložen­i. Tko zna što bi bilo da smo nastavili. Zato mislim da je tada to bila pametna odluka.

Možete li usporediti scenu, ali i

Bili smo mladi i naivni, no kao i svi rock bendovi bili smo protiv tadašnje vlasti

sebe u odnosu na period od prije 20 godina? Jeste li sad ipak mirniji, obiteljski ljudi? Što kaže vaša obitelj?

ALEN: Scenu pratim sporadično i ne osjećam se dovoljno kompetentn­im da je komentiram. Uživam u obiteljsko­m životu koji uključuje brojne obaveze, uglavnom slatke, tako da kod mene nema puno prostora za dokolicu. Imam podršku supruge u svemu što radim i imam sreću da djeca misle da sam cool.

Kako danas gledate na političku situaciju u zemlji, što vam smeta? Hoćete li se aktivirati i na tom polju, slično kao u 90-ima?

ALEN: Oduvijek mi smeta licemjerje i demagogija koliko god da sam svjestan da su u politici to vrline. Nesposobno­st i nemoć koja iz nje proizlazi uvijek traži neprijatel­je i ondje gdje ih nema kako bi se prikrili. Svijet je puno veće i ljepše mjesto od hrvatske dnevne politike.

Koji vam je plan nakon Brijačnice? Nastavljat­e li dalje sa svirkama i hoćemo li ubrzo čuti nove pjesme i album?

DAVOR: Nekakav generalni plan je da o tome ne razmišljam­o, ne govorimo do koncerta. Jako nam je stalo da se vratimo u velikom stilu, to nam je prioritet. Dakle prvo trebamo po planu odsvirati vrhunski Brijačnicu, a mislim da smo sve napravili da se to dogodi i da to bude koncert za pamćenje jer ljudi će vidjeti neke druge Kojote: pametnije, bolje usvirane, čvršće. Sviramo s puno više groovea, seksa, a da nismo izgubili ništa od energije i žestine. Ovo nam je svima preveliki gušt da bismo sada stali.

Davor je poznat i kao najveći proizvođač kupina i kupinova vina u Zagrebu. Otkud ljubav prema tome, i kako stignete se baviti i tim pored svih glazbenih obaveza?

DAVIR: Već jako dugo to radim i taj posao sam davno naslijedio od pokojnog oca i u međuvremen­u jako zavolio. Naravno, sve osim birokracij­e koja me izrazito živcira. Štoviše, volio bih se jednog dana baviti i uzgojem maslina i proizvodnj­om maslinova ulja u Istri ili na nekom lijepom otoku ali o tom potom. Zato bar mogu svirati s kim i što želim, a to je u današnje vrijeme strašno veliki prioritet.

Sviramo s puno više groovea i seksa, a da pri tome nismo izgubili energiju i žestinu

 ??  ??
 ??  ??
 ?? PRIVATNI ALBUM ?? Na početku karijere Kojoti su nastali 1992., a okupio ih je Davor Viduka, koji je do tada svirao u Majkama
PRIVATNI ALBUM Na početku karijere Kojoti su nastali 1992., a okupio ih je Davor Viduka, koji je do tada svirao u Majkama

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia