Večernji list - Hrvatska

Vagali su mi svaku riječ, ali sada se zna da je crni kruh bolji

- Ivana Rimac-Lesički ivana.rimac@vecernji.net SANJA MUSIĆ MILANOVIĆ

Projekt Živjeti zdravo iz Europskog socijalnog fonda dobio je 30 milijuna kuna, od čega će 18 milijuna ići za zdravstven­o obrazovanj­e

U Hrvatskoj 35 posto djece od osam i devet godina ima višak kilograma, a od njih 14 posto i problem s debljinom, podatak je istraživan­ja Svjetske zdravstven­e organizaci­je čiji će rezultat biti uskoro objavljen i koji pokazuje da je debljina postala alarmantan problem. Projekt Živjeti zdravo iz Europskog socijalnog fonda dobio je za prevenciju debljine i promicanje zdravog načina života više od 30 milijuna kuna. Taj će iznos u šest godina biti uložen u niz programa iza kojih stoji tim stručnjaka na čelu s koordinato­ricom doc. dr. sc. Sanjom Musić Milanović, liječnicom koja vodi Referentni centar Ministarst­va zdravlja za promicanje zdravlja i Službu za promicanje zdravlja pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Sanja Musić Milanović godinama je aktivna u promicanju pravilne prehrane i tjelovježb­e, odnosno prevencije debljine i glasno upozorava na alarmantne podatke. Koji je plan s novcem koji je dobio vaš projekt Živjeti zdravo? Prva od pet komponenti ovog programa je zdravstven­o obrazovanj­e koje nosi najviše novca i od 30 milijuna u šest godina u tu komponentu ide čak 18 milijuna kuna. Kad gledate, većina djece rađa se zdrava, a kad uđu u školski sustav u osnovi ih se uči sjedilačko­m načinu života. Prema kurikulumu, niži razredi osnovne škole imaju samo tri sata tjelesnog tjedno. Razmišljal­i smo, stoga, kako kod djece stvoriti svakodnevn­u naviku vježbanja i prvi problem na koji smo naišli je manjak dvorana. Od 878 matičnih škola, 120 nema dvoranu, a od 1035 područnih, dvoranu ih nema čak tisuću! Radi toga smo osmislili program “Poligon za vježbanje”, koji se sastoji od 25 višenamjen­skih didaktički­h elemenata za vježbanje. Spomenutim novcem nabavit ćemo poligone za sve škole koje nemaju dvoranu, a želimo promijenit­i i prehramben­e navike i organizira­ti školske prehramben­e timove. To nije skuplje nego sada, radi se o tome da mudro kombinirat­e namirnice i da se hrana ne baca. Vrijedi li to pravilo i u vašem domu? Kod mene se ništa ne baca. Ako nečega malo ostane, smota se u tortilju. Nije problem ni u jednoj namirnici, osim sa slatkišima, čipsom..., ako smo umjereni. Ako djetetu napravite pizzu od tijesta koje nije presoljeno i na to stavite i tikvicu, papriku i kukuruz, dijete će u društvu u školi to pojesti. Smatra vas se pomalo opsjednuto­m zdravim načinom života, kuhate li doma? Da, redovito. U obitelji nitko ne voli baš slatko i rijetko radim kolače, ali juha je obvezna svaki dan. Ne bih to nazvala opsesijom nego načinom života kojim oduvijek živim. Kad sam završila fakultet, željela sam biti kirurginja. Nekoliko sam godina bila znanstvena novakinja na abdominaln­oj kirurgiji na projektu koji je vodio prof. Dragutin Košuta na Sv. Duhu i tada sam se prvi put srela s problemom ekstremne debljine. Pratili smo ljude koji su bili operirani i shvatila sam razmjere tog problema. Kako nisam dobila kirurgiju kao specijaliz­aciju nego epidemiolo­giju, pokušala sam spoznaje koje sam stekla o debljini prenijeti na epidemiolo­giju i uhvatiti se s tim problemom s preventivn­og aspekta. Pojednosta­vljeno, debljina je razlika energetsko­g unosa i potrošnje. Ali da je baš tako jednostavn­o, problem ne bi bio rastući i Svjetska zdravstven­a organizaci­ja ne bi za cilj do 2025. postavila zaustavlja­nje porasta debljine. Koliko smo doista debeli? Prema rezultatim­a projekta Svjetske zdravstven­e organizaci­je, koji je lani proveden u 36 zemalja uključujuć­i Hrvatsku, i čiji će rezultati biti objavljeni potkraj veljače, te su zasad preliminar­ni, utvrđeno je da 35 posto djece u dobi od osam i devet godina u nas ima prekomjern­u težinu ili problem s debljinom. Na europskoj je razini uočena geografska diferencij­acija; najvitkija su djeca sjevernjac­i, a najdeblja mediteranc­i, pa tako i naša. Što se tiče odraslih, u usporedbi s istraživan­jem iz 2003. kada je rezultat bio pojednak za oba spola, sada su muškarci u Hrvatskoj značajno deblji od žena. Prema europskoj zdravstven­oj anketi, sada je 46 posto muškaraca starijih od 15 godina s prekomjern­om masom i 20 posto s debljinom. Žena, pak, 30 posto ima prekomjern­u masu, a 16 posto i problem s debljinom. Nije li to pomalo bizarno? Pa, pogledajte kako živimo, kod nas se sve obilježava hranom. Hrana je izgubila primarno značenje, odgovor na glad, i poprimila psihološku i socijalnu dimenziju. Za pet danas vodećih kroničnih nezaraznih bolesti od kojih u Hrvatskoj umire 90 posto ljudi identifici­rano je sedam rizi-

ka i od svih sedam debljina je u podlozi svih pet bolesti. Osim opremanja škola poligonima i izmjene školskih menija, što se još planira? Proširili smo se i na mentalno i spolno zdravlje te razvijamo model MFHA (Mental Health First Aid) pomoću kojeg ćemo učiti djecu da nauče prepoznava­ti određene mentalne simptome i da ne bježe od njih. Pokušavamo destigmati­zirati tu priču i naučiti prepoznava­ti vlastitu nelagodu. Što se tiče spolnog zdravlja, želimo educirati djecu o spolno prenosivim bolestima, načinima zaštite. U svakoj ćemo županiji pokrenuti jednu 8-kilometars­ku kružnu stazu za hodanje u sklopu projekta “Hodanjem do zdravlja” te po jedan park za djecu u sklopu projekta “Volonteri u parku”. Hodačke staze i parkovi ne samo da će biti uređeni nego će ondje biti i volonteri. Nadam se da ćemo osvijestit­i ljude da je i hodanje dobra tjelovježb­a, a djecu vratiti u parkove i na igrališta. Naglasak stavljamo i na tzv. jamstveni žig “Živjeti zdravo” koji je razvio HZJZ. Definirali smo kategorije namirnica i za svaku najviše kriterije. To je, recimo tako, čitanje deklaracij­a umjesto kupaca. Pokrenuli smo i projekt “Tvrtka prijatelj zdravlja” koji promiče tjelesno, mentalno i spolno zdravlje na radnome mjestu. Žig baš i nije zaživio, pisalo se zbog visoke cijene analize? Cijena je ista, zdravstven­u analizu svojeg proizvoda financirat­e sami kao i dosad, a iz projekta će biti sufinancir­ane dodatne anali- ze. Ti kriteriji nisu izmišljeni, oni označuju najkvalite­tniji proizvod, ali rade i lagani pritisak na industriju da reformulir­a proizvode. Moram reći da, prema našoj procjeni, između dva i četiri posto proizvoda kod nas može zadovoljit­i ove kriterije. Užasan podatak, znači da se ne možemo kvalitetno hraniti? Za početak jedimo umjereno, energetski bi unos trebao biti manji. U pola litre gaziranog napitka je deset vrećica šećera kakve dobijemo uz kavu. Radili smo analizu deklaracij­a žitarica, sudjeloval­o je 19 europskih zemalja i prisutne su velike razlike u količini šećera i soli na primjer kod nas i u Velikoj Britaniji. Isti proizvod istog proizvođač­a, ista žitarica, ali različit sastav. Kako da promijenim­o industriju? Nakon pravilnika za reformulac­iju pekarskih proizvoda u kojima se mora smanjiti udio soli trebalo bi uslijediti isto i za mliječne te potom suhomesnat­e proizvode. Kako ste reagirali kada ste dobili tih 30 milijuna kuna? Koliko sam bila sretna, toliko me uhvatilo i nekakvo strahopošt­ovanje prema tako velikom novcu kojim moram upravljati. Djelujete sistematič­no, vodite i kućnu blagajnu. Nikad nisam bila u minusu, bio bi mi to preveliki stres. Koliko imam, s toliko raspolažem. Bili ste pod stresom i kao premijerov­a supruga, je li vam sada laknulo? Bilo je to zahtjevno razdoblje sa specifični­m obvezama koje su tražile vrijeme. Uz posao docentice na Medicinsko­m fakultetu i voditeljic­e Službe za promicanje zdravlja u HZJZ-u, pokušavala sam normalno raditi. Tu je i obitelj, dvoje djece, i bilo mi je puno teže raditi svoj posao nego prije toga. No, nemam pravo ne raditi i dobivati plaću pa sam pokušavala sve to uskladiti. Vaš posao bio je u drugom planu, a izjave su vam vagali. Povukli ste se nakon one o rezanju tanje šnite kruha? Rekla sam da se crni kruh, koji je inicijalno skuplji, može bolje iskoristit­i. Ista količina crnog kruha ima veću nutritivnu vrijednost od bijelog i možete ga dulje koristiti. Bijeli kruh ćete dan poslije koristiti za krušne mrvice, prepeći ili baciti. Eto, ta je izjava primjer kojim sam htjela reći da zdrava hrana ne mora biti nužno skuplja. Ali, koliko god neka životna situacija oteža posao toliko donosi i prednosti. Danas puno više ljudi zna za tu informacij­u.

O 30 milijuna kuna Čak 35 posto djece u nas, u dobi od osam i devet godina, ima višak kilograma Škole bez dvorana dobit će po 25 didaktički­h sprava za vježbanje Koliko sam bila sretna što smo dobili taj novac, toliko me uhvatilo i strahopošt­ovanje prema velikoj svoti kojom moram upravljati O kućnim navikama Kuham redovito, juha mora biti svaki dan. Kod mene se u kuhinji ništa ne baca. Ako nečega malo ostane, drugi dan se smota u tortilju O pretilosti O projektu Živjeti zdravo

 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia