Rasputin dijeli Srednju Europu
Crta koju povlači Duganov ide od krajnjeg sjevera Norveške do granice između Crne Gore i Albanije. Istočno od crte je Eurazija, ruska, a zapadno njemačka zona
Konflikt između Rusije i Zapada je neizbježan pa treba razbiti savez SAD-a i zapadne Europe
Raspad NATO-a i EU je Putinova želja i osveta za raspad Varšavskog pakta i SSSR-a
‘MODERNI RASPUTIN’
U svojim brojnim radovima skicira geopolitičku budućnost svijeta, a prije svega euroazijskog kontinenta
ALEKSANDAR DUGIN
Putinov bliski savjetnik
Poljski znanstvenici Bogusław Zieliński i Marek Kulec posvetili su svoj rad ruskim aspiracijama na područje Srednje Europe
Rusi misle da su pobijedili u dvoboju s Amerikancima, da su Putinovi hakeri utjecali na izbore u SAD-u, da će pobjedom populista u Francuskoj i Njemačkoj razbiti Europsku uniju, priča mi ruska kolegica koja se upravo vratila iz Moskve. Žive u nekom osjećaju ponosa, a zapravo žive loše i što je najgore – nema nikakve oporbe Putinu, nema valjane oporbene stranke, što nije dobro za demokraciju. Ako se pogleda na drugu stranu Atlantika gdje se novi američki predsjednik Donald Trump zatvara u svoje granice, onda nije ni čudo što ruski predsjednik Vladimir Putin pruža ruke prema Europi. To je vidljivo i iz teksta o Srednjoj Europi koji su poljski znanstvenici Bogusław Zieliński i Marek Kulec napisali za časopis “Pannoniana“. Taj časopis je znanstvena publikacija čiji je izdavač Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku i izlazi dva puta godišnje. Objavljuje radove koji doprinose spoznajama iz humanističkih znanosti, a tekst dvojice Poljaka želi skrenuti pažnju na specifičan karakter Srednje Europe koji proistječe iz antagonističkog spleta povijesnih, etničkih, geografskih, a prije svega političkih čimbenika, na koje je reagirala književnost stvarajući njezinu kulturnu reprezentaciju. No, otkriva kako Moskva nije nikada odustala od namjere kontroliranja Balkana ili tzv. izlaska na toplo more. Autori kažu da je srednjoeuropski identitet danas ugrožen stihijom politike i podvrgnut pritisku geostrateških doktrina.
Najveća kriza Unije
“Geografskim, povijesnim, gospodarskim i kulturnim položajem između zapadne i istočne Europe, Srednja Europa s više od 100 milijuna ljudi nevjerojatna je koncentracija nacionalnih kultura, tradicija i jezika, koja je znatno uvećala riznicu kulturnoga nasljeđa Europe“, ističu autori, poljski slavisti. Međutim, u toj analizi Srednje Europe ne citiraju zapadne povjesničare, pisce i autore geopolitičkih tekstova, već se pridržavaju uglavnom poljskih, čeških i ruskih autora. Posebno odzvanja citiranje današnjeg ruskog Rasputina, kako na Zapadu mnogi nazivaju Aleksandra Dugina, kontroverznog politfilozofa i najužeg Putinova savjetnika. Poljski autori su samo u fusnoti napisali: “Od brojnih radova Dugina najveći odjek imao je monumentalni ‘Podstawy geopolityki. Przyszłość geopolityczna Rosji’. Dugin je postao propagator euroazijske ideje i velikog euroazijskog imperija. Na njegovu inicijativu nastao je društveno-politički pokret Eurazja”. Poljski znanstvenici trebali su koji redak više posvetiti Duginovoj biografiji, a ne samo njegovoj geopolitičkoj fantaziji. Jer, ako Putin prihvati ta Duginova promišljanja kao svoja, onda ne samo u Srednjoj Europi nego i šire mira neće biti. Istina, ni o drugim osobama koje citiraju ne spominju njihov životopis, ali Dugin nije bez razloga nazvan Rasputinom (osim što mu i fizički sliči s dugom bradom), pa ga se, možda, trebalo bolje opisati. Jer, on ne samo što dijeli Europu, Ukrajinu, već predviđa i ratove na Starom kontinentu. Poljski znanstvenici prenose kako “Travniček izdvaja četiri etape transformacije Srednje Europe u njezinim geopolitičkim i kulturnim relacijama. No, preskočimo prve tri faze Srednje Europe i pogledajmo “postfazu“, koja počinje kada i revolucija 1989., dakle nakon pada Berlinskog zida, pa i fazu tranzicije. Dođimo odmah u današnju fazu u kojoj, kako pišu poljski znanstvenici, “red i sigurnost koje je do sada jamčila Europska unija odlaze u zaborav. Unija se suočava s dosad najvećom krizom koja ugrožava njezino jedinstvo, pri čemu se determinacija politike Putinove Rusije trudi izvršiti raskol u jedinstvu Unije i njezinu strateškom savezu sa SAD-om. Uključivanje zemalja srednjoistočne Europe u Uniju dovelo je do toga da su odnosi Ruske Federacije s Europskom unijom ušli u fazu sustavne krize“. Ni Moskva ni Bruxelles ne umiju konkretno definirati zajedničke vrijednosti i interese. Poljski autori spominju Putinov nastup u Münchenu na konferenciji o sigurnosti u veljači 2007. godine kada je najavio ono što će biti posljedica kijevskog Majdana (2014.). “Hibridni rat na istoku Ukrajine dokazuje da se za ostvarivanje svojih interesa Rusija spremna poslužiti silom i može je iskoristiti za promjenu granica u najbližem okruženju, a spremna je također voditi igru na granici provokacije ozbiljnog međunarodnog konflikta“, pišu Zieliński–Kulec, najavljujući nimalo mirnu europsku sudbinu. Drugim riječima, ako će Trump “zaboraviti“rusku aneksiju Krima i odustati od sankcija, moglo bi doći do novih prekrajanja granica. Može li Europa takvo što dopustiti? Ako na vlast u Francuskoj dođe Marine Le Pen, koja je naklonjena Putinu, te u Njemačkoj ne pobijedi Angela Merkel, onda će to biti valcer za Kremlj. No, vratimo se tekstu poljskih znanstvenika koji kažu kako “ruska politika prema Srednjoj Europi ima obilježja kolonijalne segregacije“. Poljski znanstvenici iznose kako ruski pisac i politički djelatnik Aleksandar Dugin u svojim brojnim radovima skicira geopolitičku budućnost svijeta, a prije svega euroazijskog kontinenta. U tim planovima srednjoistočna Europa, odnosno područje između Rusije i atlantske Europe, smješteno u istočnom dijelu nevelikog Europskog poluotoka između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora, ima veliki značaj za stratešku sigurnost Rusije. Dugin je inspiriran djelima Haldorfa Mackindera, tvorca čuvenog pojma heartland (“srce kontinenta”). Heartland, “svjetski otok”, čine tri kontinenta: Azija, Europa i Afrika. Osvajanje “svjetskog otoka” označava vladanje svijetom, jer, prema Mackinderu, “Tko upravlja heartlandom, upravlja svjetskim otokom, a tko vlada svjetskim otokom, vlada svijetom”. “Dugin poistovjećuje heartland s teritorijem Ruskog Carstva, Sovjetskog Saveza i Ruske Federacije. Najvažniji je zadatak potpuna politička kontrola sjevernog dijela euroazijskog kontinenta, odnosno heartlanda. Konflikt između ieuroazijske Rusije i atlantskog svijeta je neizbježan. To iziskuje razbijanje saveza SAD-a i zapadne Europe, odnosno uništenje NATO-a. Drugi korak je oslabljivanje, a zatim razjedinjavanje Europske unije. Bit će to adekvatan odgovor na događaje s kraja 20. stoljeća kada je atlantski blok uspio uništiti Varšavski pakt i državno jedinstvo SSSR-a“, pišu Zieliński–Kulec. Raspad NATO-a i EU-a je Putinova osveta za raspad Varšavskog ugovora i SSSR-a. Misija ruskog naroda je ne samo zauzimanje heartlanda, nego zahvaljujući daljoj ekspanziji i građenje velikog kopnenog superimperija. To iziskuje stvaranje sustava saveza, koji su u stanju neutralizirati atlantsku silu koju predvodi SAD. Dugin u knjizi “Četvrta politička teorija“iz 2009., djelu prožetom krajnjim dogmatizmom i ksenofobijom, drži kako je zapadni svijet neprijateljski nastrojen prema Rusiji i ne namjerava poštovati njezine vitalne geopolitičke interese.
Hrvatska u njemačkoj zoni
Dugin na zemljovidu dijeli “središnju Europu meridijanski linijom koja spaja sjeverni dio Norveške s točkom na jadranskoj obali u blizini granice Crne Gore i Albanije. Tereni istočno od te granice pripadaju ruskoj zoni (Eurazija), a na zapad odvojena Srednja Europa nalazi se u sastavu njemačke zone. U principu, granica koju povlači Dugin prolazi duž vjerske granice. Zapadno od povučene linije žive katolički i protestantski narodi, tj. narodi povezani s latinskom kulturom, a istočno od nje preteže pravoslavlje povezano s tradicijom i nasljeđem Bizanta, iako Finska treba ostati pokraj Rusije. Određena granica između zone utjecaja Rusije i Njemačke svjesno ili slučajno nadovezuje se u mnogim točkama na demarkacijsku liniju utvrđenu krajem rujna 1939. godine između Ribbentropa i Molotova“, pišu poljski autori i spominju kako je u zonu utjecaja Njemačke uključena i Hrvatska, te da Dugin smatra kako će ta podjela olakšati integraciju ostalog dijela Ukrajine s ruskom državom. “Svjedoci smo kako elementi ‘geopolitičkog dekomponiranja’ Ukrajine u njezinom istočnom dijelu (Donbas i Krim) postaju činjenica, ali ne znamo u kojoj mjeri Putin realizira Duginov program. Specijalni status dobit će Poljska s Litvom i Letonijom, ali je uvjet istupanje tih država iz NATO-a i stvaranje demilitarizirane zone,“pišu poljski autori Zieliński-Kulec. Ako ne potpuno, onda su barem prema nekim Putinovim potezima, Duginovi planovi počeli postajati stvarnost, a novom ruskom caru ne pomaže samo Rasputin, nego i Trump svojom nezainteresiranošću za NATO i EU. Geopolitički projekti su kao prognoze vremena koje često griješe, ali ih svi čitaju. U međuvremenu, kako mi je prenijela ruska novinarka, Rusi slave Putinovu geopolitičku pobjedu.