Tajnu putnih naloga zna sin Račanova vozača
Zvonka Matišića, bivšeg šefa Ureda za opće poslove Vlade i Sabora na to je mjesto doveo Zoran Milanović, a za Račanove Vlade bio je zaposlen u MVP-u Zvonko Matišić, bivši ravnatelj Ureda za opće poslove Vlade i Sabora, osoba je (odnosno njegovi ljudi) koja je trebala imati uvid u sve putne naloge budući da se operativno cijela procedura isplate dnevnica provodi u tom uredu. Matišić je bio ravnatelj tog ureda od srpnja 2012. godine do srpnja 2016. godine, dakle vodio ga je i u 2015. godini kada su nastali sporni nalozi za službena putovanja. Matišić je sin vozača pokojnog Ivice Račana, bivšeg premijera i predsjednika SDP-a, koji je za vrijeme trećesiječanjske Račanove Vlade zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. Matišićeva funkcija, kako piše u njegovoj imovinskoj kartici, bila je diplomat 1. tajnik. U tom je Ministarstvu radio od 27. veljače 2001. godine do 8. srpnja 2012. godine. Kada je SDP ponovno osvojio vlast, a Milanović postao premijer, povukao ga je u Ured za opće poslove Vlade i Sabora te ga postavio za ravnatelja. Matišić je taj ured vodio četiri godine, a nakon što je razriješen ponovno se vratio u Ministarstvo vanjskih poslova. Matišić je po struci arhitekt, a jučer nije odgovarao na telefonske pozive. Njegovom nasljednicom, Vlada je imenovala Tereziju Matić na zatvorenoj sjednici 29. prosinca 2016. godine. Terezija Matić ne uživa status ravnateljice nego ju je Vlada ovlastila da radi posao ravnateljice tog ureda. Matišić i T. Matić zajedno su radili u Uredu za opće poslove Vlade i Sabora, a u izjavi za Jutarnji list, dan ranije, Matišić je rekao da je imao puno povjerenje u sve zaposlenike Ureda koji obrađuju putne naloge. Budući da je riječ o 57 putnih naloga koji su očito krivotvoreni, netko je 57 puta morao zažmiriti na činjenicu da za te putne naloge nije postojala vjerodostojna dokumentacija koja bi potvrdila da su ta putovanja zaista obavljena. Neobične je da je nekome promaklo baš toliko putnih naloga, a pitanje je je li u to vrijeme zaista vrijedilo pravilo da se izvješća o putovanju premijeru podnose usmeno, kako stoji u očitovanju tog Ureda državnoj reviziji, pa zato nitko nije reagirao.