Tko će graditi DONES, vrijedan 550 mil. eura
Uređaj testira materijale pri ekstremnim zračenjima
DONES je uvjet za izgradnju fuzijske nuklearne elektrane, a optimistični rokovi predviđaju da bi mogao biti gotov 2035. Na Institutu Ruđer Bošković još jučer i danas traje sastanak Skupine za dizajn i konfiguraciju uređaja DONES. Skup vode prof. dr. sc. Angel Ibarra iz španjolskog CIEMAT-a, inače voditelj radnog paketa WPENS EUROfusiona, i dr. sc. Tonči Tadić, koordinator Hrvatske fuzijske istraživačke jedinice. Riječ je o ključnom uređaju za testiranje materijala u ekstremnim uvjetima velikog zračenja.
Sisak je idealna lokacija
Dio je fuzijskog programa Europske unije, EUROfusiona, u sklopu kojeg se razvija prvi međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor, ITER, te tehnologija za izgradnju demonstracijske fuzijske nuklearne elektrane, DEMO. Budući da će materijali u DEMO elektrani, kao i na ITER-u, biti izloženi vrlo jakom neutronskom zračenju, nužno je ispitati otpornost raznih materijala na zračenja da bi se izabrali oni optimalni. To je zadatak DONES-a. Hrvatska, uz Poljsku i Španjolsku, kandidira da se DONES izgradi unutar njezinih granica. Prošlotjedna vijest da je sisačko-moslavački župan Ivo Žinić prezentacijom istaknuo kandidaturu Siska poslužila je kao uvertira u sastanak. Kako doznajemo od dr. sc. Tadića, našeg vodećeg stručnjaka za fuzijsku energiju, nema u tome ništa čudno. – DONES je uređaj vrijedan 550 milijuna eura. Oko četvrtine cijene njegove izgradnje snosila bi Europska unija, četvrtinu partner programa Japan, a oko polovice zemlja u kojoj bi se uređaj gradio, ali bi ta zemlja svoj trošak podnijela kroz europske strukturne fondove. Za njegove izgradnje, koja bi trajala nekih osam godina, radilo bi 450 ljudi, među njima 50 stranih stručnjaka. Kada uređaj počne s radom, u njemu bi radilo 150 također mahom stranih stručnjaka. – Da, Sisak se doista čini idealnom lokacijom – kaže dr. Tadić navodeći da se ovaj sastanak ne održava slučajno u Hrvatskoj. – Bez obzira na to gdje će se DONES na kraju graditi, hoće li biti jedan ili čak možda dva, Institut Ruđer Bošković sasvim će sigurno sudjelovati u njegovu radu. To naši europski partneri jako dobro znaju pa se zato i sastanak Skupine za dizajn i konfiguraciju uređaja DONES održao ovdje, kaže naš znanstvenik te dodaje da je cilj sastanka razmotriti sve tehničke i znanstvene aspekte konstrukcije DONES-a, posebno onih u vezi s robotikom, a koji su nužni za remont dijelova DONES-a, u čemu uz IRB sudjeluje i tvrtka INETEC, kao i aspekte zaštite od zračenja, u čemu također sudjeluje IRB.
Sporazum s Japanom
Četvrtinu cijene snosio bi EU, četvrtinu Japan, a polovicu zemlja u kojoj će se uređaj izgraditi Teško je govoriti o točnim rokovima kada se još ne zna ni gdje će uređaj točno biti
Pored toga znanstvenici će raspravljati o aspektima korištenja DONES-a za znanstvena istraživanja te industrijsku i medicinsku primjenu temeljenu na brzim neutronima. Ipak, stvari ne idu tako glatko. – Iako imamo podršku države, dobru suradnju s resornim ministarstvom, pismo je namjere Europskoj komisiji poslao i potpredsjednik prošle Vlade Božo Petrov, nismo zadovoljni napretkom europskog fuzijskog programa. Nije još potpisan sporazum s Japanom gdje također previše ne žure. Tako je teško govoriti o točnom roku kada će proraditi i termonuklearni eksperimentalni reaktor ITER i demonstracijska fuzijska nuklearna elektrana DEMO. Ako ne znate još ni gdje će uređaj biti, tada teško možete govoriti i o rokovima. Sada se 2035. čini optimističnom, no ipak dostižnom. S naše strane trebali bismo se više angažirati oko sudjelovanja u ključnim tijelima za razvoj tehnologije fuzije gdje su sada i Poljska i Španjolska jako zastupljene. Nadam se da to ne umanjuje naše šanse da dobijemo DONES – kaže dr. Tadić.