Autoironično otkrivanje intime Nine koja fotka
Nina Đurđević, jedna od najtalentiranijih, ali i najvrednijih fotografkinja svoje generacije, otvorila je novu izložbu u galeriji Greta milena.zajovic@vecernji.net Nina Đurđević jedna je od najtalentiranijih, ali i najvrednijih fotografkinja svoje generacije. Uz umjetničku fotografiju za koju već godinama osvaja nagrade, fotoreporterskim radom bavila se u Cropixu i Pixsellu, omiljena je službena fotografkinja domaćih festivala, a u pauzama između fotografskih projekata okušala se u najrazličitijim poslovima: prodavala je cvijeće na tržnici, čuvala konje, kosila raslinje i brala masline... Svoja iskustva objedinila je u fotografskoj seriji “Poslov(ič) na” koju je upravo predstavila u zagrebačkoj galeriji Greta.
Bez cenzure i kritike
– Oduvijek sam voljela raditi izložbe, to je moj način da progovorim bez cenzure i kritike. Kroz serije koje stvaram zapravo istražujem... nekad sebe, nekad svijet oko sebe. A fotografija i ja družimo se već više od 20 godina. Moj najdulji odnos, moglo bi se reći – autoironična je Nina, koja je fotografije popratila introspektivnim crticama među kojima se izdvaja jedan potresan opis. – Iskoristila sam zadnju priliku za ove fotografije. Jer čovjek za kojeg sam radila to ljeto, čovjek o čijim sam se konjima brinula, čovjek u čijoj sam kući nekoliko mjeseci živjela, čovjek kojemu sam bila najbliža u tom periodu, čovjek koji je svoj zadnji razgovor vodio sa mnom, bio je čovjek kojeg sam našla mrtvog. Tog su dana konji, moje malo krdo, bili jako nervozni. Gotovo neprepoznatljivi – zapisala je autorica o fotografiji na kojoj predvodi kolonu konja. Drugi posao, drukčije raspoloženje: nadničarski rad u masliniku opisuje kao “totalni zen”. – Sada bih tu napisala neki citat iz knjige “Jasmin i maslina” Bele Hamvaša da naglasim svetost branja maslina. I onu zabrinutost kad čuješ da neki berači to rade grublje, češljevima. Ili tresu. Maslina se mora brati rukom. Jer maslina zaslužuje da se bere rukom. U miru – opisuje Nina Đurđević. Novi radovi produžetak su njenih ranijih autobiografskih serija, među kojima se posebno istaknula “Objekt(iv)na”, u kojoj se poigrala stereotipnim prikazima ženske seksualnosti, nizom nagih autoportreta koji su ušli u fundus Muzeja za umjetnost i obrt.
Posuđena flakserica
– Volim kosit travu nekak’. Uredno je onda i fakat brzo naraste. Na moru ne. Tamo sporo raste i po ljeti se sprži. I ima kamenja sakrivenog uvijek. Zmije pobjegnu od zvuka. Samo mi je nekad žao što buči toliko. Ovo sam kosila maslinik. Počeli su mu pridavati pažnju. A meni posao. Četiri dana. Sedamsto pedeset kuna. Posudila sam flaksericu – zapisala je Nina Đurđević uz fotografije košnje. Njezine fotografije često izgledaju kao da su izašle iz obiteljskih albuma, u njima nema previše “šminkanja”. I njezina web-stranica zove se jednostavno “Nina fotka”. Na prvu zgodna doskočica, no ujedno sjajan opis neposrednosti i nepretencioznosti autorice čije fotografije u Galeriji Greta možete pogledati do 11. veljače.
Rad Nine Đurđević nepretenciozan je, neposredan, a često i vrlo duhovit