Klišeji o spolovima još zabavljaju publiku
Predstava “Muškarci.hr” Maria Kovača nastala je kao odgovor na “5 žena.com”
Nema tu ničeka novog, baš kao ni u Baš kao ni u “Muškarci su s Marsa, a žene s Venere”, koju je također producirao Teatroman Oni koji često odlaze u kazalište davno su naučili: strahovati treba od predstava za koje se ne zna tko ih je napisao. Naravno, pri tome nije riječ o autorskim projektima kakve npr. nadasve uspješno rade Bobo Jeličić ili Saša Božić, koji su upravo svojim autorskim redateljskim rukopisima pomaknuli granice kreativnosti.
Bez pomicanja granica
No, nikakve se granice nisu pomicale kada je nastajala komedija “Muškarci.hr”, koju smo premijerno vidjeli u Vidri, u produkciji Umjetničke organizacije Teatroman i Satiričkog kazališta Kerempuh. Ova je predstava svojevrsni muški odgovor na predstavu “5 žena.com”, o čemu se na njezinu početku i izravno govori, a tematika tko zna koje po redu redanje klišea na temu muško-ženskih odnosa. I ovdje se govori o muškarcima koji se ne peru!? Pardon, koji se peru samo kada su prljavi, o ženama koje ne znaju parkirati, o daljinskim upravljačima, o djeci i psima, o prijateljicama i ljubavnicama, o seksu i šopingu... Baš kao i u planetarno popularnoj knjizi “Muškarci su s Marsa, a žene s Venere” (što je, usput budi rečeno, već pretvoreno u predstavu Teatromana) nema tu ništa novog, ali baš te svima dobro poznate stvari nagone na smijeh. Premijerna publika odlično se zabavila, a za to zasluge treba pripisati redatelju Mariju Kovaču, koji je četvoricu muškaraca koji lamentiraju o ženama stavio u njihovo prirodno “stanište” – ravno u birtiju. Uštedio je time na scenografiji, jer tu su dva stola, četiri stolca (siromašan je izvaninstitucionalni teatar), konobar koji donosi piće i trojica gostiju. Od tih četvorice muškaraca dvojica su mlađi, iz priče saznajemo u stabilnim vezama, dok su ostala dvojica u “najboljim godinama” obiteljski ljudi, koji govore o obiteljskim temama: djeci, psima...
Muškarac s tri žene
Na sceni su četvorica glumaca, a najviše smo vidjeli od Borisa Svrtana, kojem su, očito, godine ravnateljstva Gavellom i rada na ADU očito probudile iskonsku “glad” za glumačkom igrom. On je na sceni izgradio najjači karakter, onaj tipičnog balkanskog mužjaka, koji si svako toliko “popravi onu stvar”, i na čije dogodovštine publike umire od smijeha. U tome ga slijedi Goran Grgić, kao muškarac koji živi s tri žene i ženskim psom, a čija je avantura s mladom ljubavnicom propala u trenutku kada je ona poželjela da se on malo doradi botoksom. Oni mlađi su: Amar Bukvić i Filip Detelić, koji za ovu predstavu imaju i alternacije, a to su Živko Anočić i Andrej Dojkić. Bukviću treba pohvaliti monolog o kutijama u muškom mozgu, s naglaskom na onu u kojoj stanuje praznina, a koja je svakom muškarcu najmilija, dok od Detelića treba pamtiti priču o tome kako žene pospremaju svoje ormare. Dakle, kome treba još malo smijeha na vječnu temu muškaraca i žena, neka ga potraži kod “Muškaraca.hr”.
Godine provedene na čelu Gavelle i ADU probudile su želju za glumom Borisa Svrtana