Ne pada SDP zbog Sauche, već infantilnog plagiranja Pernara

Bio je ovo katastrofalno loš tjedan za SDP. Sva su oružja, politička znanja i moći uložili u rušenje HDZ-ova ministra Pave Barišića i spremili se za svoju prvu pravu bitku s Andrejem Plenkovićem u Hrvatskom saboru. Tu su bitku, međutim, izgubili, a onda ih je još zgromila i afera s krađom dnevnica u premijerskom uredu Zorana Milanovića i pritvaranje bivšeg predstojnika tog ureda Tomislava Sauche u Remetinec. U bitku u Saboru SDP-ovci su krenuli iz potrebe da se, makar hinjenom aktivizacijom izvuku iz gliba u koji su upali još kada su izgubili već dobivene parlamentarne izbore lani u rujnu. Zbog tog poraza morao je otići Zoran Milanović, što se i dalje čini kao nenadoknadiv gubitak za SDP. Rejting stranke od tada se stalno ruši, a ni izbor novog šefa Davora Bernardića nije smanjio kaotično stanje u stranci. Bitka oko ministra Barišića, premda tu i nije bilo “kruha” jer je afera isuviše banalna, stoga je i postala SDP-ova “bitka za Staljingrad”. Pokazalo se da su u tu bitku SDP-ovci krenuli bez artiljerije. Pucali su, dimili, ali su se i izgubili u taktici “tko će izreći bolju dosjetku”. Verbalno su si tako nabacivali lopte i replicirali Maras, Jovanović, “skojevka” Sabina Glasovac, Glavašević, Bauk, Stazić, čak i promišljeni Grbin, ali bez učinka. Plenković je u bici s njima lako “obrisao pod”. Ta je taktika “nabacivanja dosjetkama” još i držala vodu dok se u sabornici pojavljivao Milanović, koji je okrutnije nego Plenković “čistio pod” s HDZ-ovcima. Da spomenuti SDP-ovi saborski kapitalci ipak žive izvan vremena i prostora, dokaz je i nastavak “nabacivanja dosjetkama” putem Facebooka, gdje, primjerice Jovanović sada kreira infantilni “kviz o Barišiću”. Ovi SDP-ovci su se izgubili jer u političkim nastupima pokušavaju “plagirati” čudovišni politički proizvod, zastupnika Ivana Pernara. Primijetili su, naime, da Pernar i Živi zid jačaju u anketama, da Pernar lucidno gađa maloljetnike da bi izašli na izbore pa su djetinjasto zaključili da samo trebaju oponašati Pernara. Smiješna je to pomisao jer zasad u Hrvatskoj nema toliko birača koji bi u Saboru željeli 20, 30 ili više Pernara. Osim toga, s takvom infantilnom taktikom – krenuti u boj s odgovornim, ozbiljnim i brzim na jeziku Plenkovićem – s isukanim pošalicama umjesto s ozbiljnim političkim stavom, nemaju nikakve šanse. Ovako, SDP će nastaviti kliziti nizbrdo, ispod 20 posto potpore javnosti i ne sabere li se, sletjet će brzo i do 15 postotaka. Moraju se brzo presložiti i pronaći ozbiljniji način vraćanja rejtinga ili barem ne saditi tikve s Pernarom, koji je, simbolično, u ratu dosjetkama u Saboru i fizički sjedio među SDP- ovcima (uz Freda Matića). Bilo je, međutim i težih vremena za lidersku stranku ljevice, ranih 90-ih Račanovom SDP-u prijetio je nestanak. Rejting je pao ispod 10%, no tada mu je ruku pružio – Franjo Tuđman. Premda u SDP-u i danas tvrde da je riječ tek o “urbanoj legendi”, Tuđman je, prema svjedočenjima njegovih najbližih savjetnika, tada kazao da Hrvatskoj treba i lijevo i desno krilo te je poduzeo neke praktične korake da Račanu osigura (materijalnu) stabilnost. HDZ se i sada, u uvjetima novog potonuća SDP-a, ponaša korektno. Stranački vrh ne likuje, ne koristi tuđu nesreću i ne otežava vrhu SDP-a. Dijelom i zbog svoga istočnog grijeha (potkradanje države), dijelom i zato što i Plenković radije u sabornici gleda SDP-ovce nego 50 Pernara. Osim toga, Plenković ima preča posla od udaranja SDP-a, a to je nastaviti broditi između svoje “Scile i Haribde”, svoje desnice i Mosta. To što više neće imati smisla da ih SDP-ovci u borbi s HDZom nastave nazivati “udruženom zločinačkom organizacijom”, samo će mu olakšati vožnju.

Kad je SDP potonuo 90-ih, Tuđman je podupro Račana, a ni sad HDZ ne likuje zbog slabljenja središnje stranke ljevice