Aco Petrović iz nas je izvukao mangupluk jer je i sam mangup

Treći put u posljednje četiri godine za najboljeg hrvatskog košarkaša u anketi Večernjeg lista izabran je Mostarac Bojan Bogdanović Za 2013. Bojan je bio laureat kao prvotimac euroligaša Fenerbahçea, ali najviše zahvaljujući statusu drugog strijelca Eurobasketa (17,4) i izboru u najbolju petorku prvenstva. U iduća dva slučaja ovaj epitet zavrijedio je kao igrač NBA sastava Brooklyn Nets. No, nijednom u ta tri navrata nije to učinio s dominacijom kao što je to bilo u ovom izboru. Zahvaljujući statusu najboljeg strijelca predolimpijskog turnira (24,4), a potom i Olimpijskih igara (25,3), Bojan je od našeg deseteročlanog ocjenjivačkog suda dobio čak devet desetki, odnosno prvih mjesta. A to mu je donijelo 97 od mogućih 100 bodova. Kad smo mu to prenijeli, i još dodali da više Večernjakovih trofeja imaju jedino Dražen Petrović (5) i Toni Kukoč (4), a da se izjednačio s Nikolom Vujčićem (3), Bojan je u tom saznanju neskriveno guštao. – Drago mi je da su košarkaški stručnjaci tako ocijenili moju godinu, a to su ljudi koji su cijeli život u košarci i koji ovu igru gledaju drugim očima nego publika. Nadam se da ću zadržati ovu razinu ponajprije zbog sebe, no volio bih biti konkurentan za ovu nagradu i sljedećih godina. No, jedan vrlo ozbiljan konkurent već se najavljuje, a to je Dario Šarić, momak koji je i u prošlom i u ovom izboru bio drugi. Je li Bojana iznenadila Šišijeva brza prilagodba na NBA košarku? – Ne, nije me to iznenadilo jer on je takav čovjek. Pozitivac koji se brzo prilagođava svakoj sredini. A stil igre takav mu je da igra za suigrače i da ih pokušava učiniti boljima. Ja se nadam da će Dario igrati što bolje, a igra puno i igra dobro. Najvažnije je da mu trener i ljudi oko kluba vjeruju i to mu je najveći dobitak ove sezone. Nama europskim novacima minutaža obično dosta varira, no on te probleme kao novak nema. Prvi pobjednik Večernjakova izbora najboljeg košarkaša bio je također Mostarac Dražen

Večernjakov košarkaš godine Bogdanović skromno ističe: Dražen u Netsima živi kao legenda, a mene se u kontekst s njim dovodi jer smo obojica Hrvati, no ja sam miljama daleko od njega, a tako će i ostati...

Dalipagić – daleke 1978. – Nisam ga imao prilike upoznati, ali slušao sam puno priča, i više nego što sam trebao, o tome kakav je čovjek i kakva je igračina bio. Ima nešto u tom Mostaru, u toj našoj Neretvi. S obzirom na vrlo produktivno olimpijsko ljeto, je li mu 2016. bila najbolja godina u karijeri? – Ne mogu reći da je najbolja godina, ali najbolje ljeto s reprezentacijom – to svakako. I najbolja košarka u reprezentaciji. Nadam se da ću to moći ponoviti i idućih reprezentativnih ljeta. U kojoj mjeri takvo što može zahvaliti izborniku Petroviću koji mu je dao velike ovlasti i proglasio ga vođom momčadi? – Sigurno je da to i njemu mogu zahvaliti. Mi smo proteklih godina u reprezentaciji imali previše igrača koji su imali iste uloge, a Aco je to jasno hijerarhijski postavio rekavši da smo Šarić i ja ti igrači oko kojih želi nešto graditi. Važno je i to što su svi suigrači to jako dobro prihvatili, a tu ponajprije mislim na starije poput Ukića, koji je u reprezentaciji dugi niz godina, i Simona, bez kojeg se ne bi moglo tako dobro igrati jer on je naš glavni kreator. Nakon reizbora Aco je govorio da ste i vi igrači zaslužni za to što je on, unatoč sklisku terenu, ostao izbornik? – U hrvatskoj košarci dugi se niz godina najavljuje uspjeh, a ništa se ne događa, a ove smo godine nakon one Slovenije 2013. opet nešto pokrenuli. Na koncu svega raduje me što je javnost bila uz nas i unatoč porazu od Srbije u četvrtfinalu Olimpijskih igara. Nakon svega toga doista nije bilo potrebe da se Acu zamijeni. On jest izašao s tom izjavom da je njegov mandat završio, no rekao je to vruće glave kao što sam i ja nešto takvo mogao reći. No, kada se sve sagleda, to je najrealnija odluka. S čime je to Aco od Bojana i društva iz njih izvukao ono najbolje? – On je iz nas izvukao mangupluk jer je i sam mangup. Tako se i postavljao prema utakmicama na koje smo išli tako da smo se osjećali kao da smo već pobijedili. A prije nam se to u reprezentaciji nije događalo. Prije smo išli na utakmice i obično suparnika proglašavali favoritom, a sada smo prije svake utakmice, pa čak i onih najtežih, imali drukčiji osjećaj. Razlika je bila i u atmosferi, a Aco je majstor u postizanju napraviti dobre atmosfere među igračima i članovima stručnog stožera. Nakon dva ispadanja u osminama finala velikih natjecanja - na SP-u 2015. i na EP-u 2016., učini li se Bojanu ponekad da je nevjerojatno to što su postigli prošlog ljeta, a to je peto mjesto na OI u Riju? – Iznenađenje i jest i nije jer mi igrački imamo dobru reprezentaciju, ali to svako ljeto ne pokazujemo. Mi uvijek imamo talentiranih igrača, no nama se iz godine u godinu događalo da mi od sebe previše očekujemo. Pored Talijana i Grka, koji su na papiru imali jače sastave, posebice Talijani, mi smo bili autsajderi i to nam je odgovaralo. Iz sezone u sezonu Bojan u dresu Netsa popravlja svoje brojke. U prvoj je prosječno zabijao devet koševa, u drugoj 11, a sada je na prosjecima od 14,4 koša, 3,5 skokova i 1,7 asistencija. Je li zadovoljan tom statistikom? – Ja sam se čak nadao da ću ove sezone igrati i malo bolje od ovoga, no mogu biti zadovoljan. Drago mi je da napredujem iz sezone u sezonu i nadam se da ću s iskustvom, uz manji utrošak energije, biti puno efikasniji i korisniji za momčad. A to bi mogao biti i neki drugi NBA sastav, a ne samo Brooklyn Netsi. Istek prijelaznog roka je 23. veljače pa se pitamo je li Bojan psihički pripravan i za scenarij “tradea”. – Da, jer vrlo je malo igrača kojima se to ne može dogoditi, superzvijezda poput LeBrona Jamesa i Stephena Curryja. No, ja se na govorkanja i nagađanja ne obazirem. Kad se to dogodi, najnezgodnije je što se za 24 sata moraš javiti u novu momčad. – Meni to ne bi bio problem, ali igračima koji imaju obitelji i djecu to jest problem. Ja sam od kuće otišao sa 16 godina pa sam naviknut na takve stvari. Kažu mi da će idućih desetak dana biti prava ludnica oko svih mogućih kombinacija za razmjenu igrača. Za razliku od prethodna dva All- Star Weekenda, kada je imao obveza, Bojan će ovaj put biti slobodan. Hoće li otići u toplije krajeve, kao što to NBA igrači običavaju? – Dobijem li odgovarajuće informacije vezano uz prijelazni rok, vjerojatno ću i ja otputovati, no bude li to neizvjesno, nisam siguran. Priznaje nam da bi mu bilo žao otići iz New Yorka. – Već sam treću godinu ovdje i dosta sam se vezao za ovaj grad, jedan od najboljih na svijetu. Ovdje sad već imam dosta prijatelja, uglavnom iz Hrvatske, a družim se i s našim bivšim tenisačem Marijem Ančićem. Drago mi je da se mogu družiti s ljudima tako perspektivnim u svom poslu, a Mario je investicijski bankar u Wall Streetu. Možemo reći da je Bojan jed- nako uspješan kao pojedinac, no njegovi Brooklyn Netsi ne stoje dobro na NBA “burzi”. – Teško je igrati kada smo kao momčad u ovako negativnom ritmu. Nikako da uhvatimo pobjedu jer gubimo i utakmice u kojima i vodimo, pa nam ipak na kraju pobjeda isklizne. Nije lijepo biti posljednji u bilo čemu, a posebice ne u sportu. Ja ne volim gubiti ni kada se kartam, a kamoli kada je riječ o poslu. Mi smo plaćeni da pobjeđujemo, a nama zasad to ne polazi za rukom i to sigurno nije dobar osjećaj. Večernjakov laureat po utakmici ispali 12-13 lopti što je manje nego što zaslužuje. Čim ispuca nešto više od toga, u pravilu završi na 20-ak koševa. – Kada bih u Europi “uzeo” 20 šutova, netko bi me krivo pogledao jer to bi bilo previše, no ovdje to nije slučaj. Ovdje te nitko ne gleda krivo, a čak te i trener potiče da napadački budeš što agresivniji. Nama se čini da nije uvijek dovoljno agresivan. – Zna mi se dogoditi da osjetim umor, posebice ako igramo dvije utakmice u dva dana. Ja nemam tu dominaciju kao ovi koji su na prosjeku od 20 koševa. Njima koševi “sami dolaze” jer su na crti za slobodna bacanja po 10 puta. Bojan je u rujnu 2014. u New York stigao s nadimkom Babo, a to je riječ koju Mostarci često govore, ali ga u Netsima nitko tako ne zove. – Zovu me Bogi. Tako me još prozvao Kevin Garnett u mojoj novačkoj sezoni, no ne smeta mi to. Rijetki su NBA igrači koji nemaju nadimak, a neki ih imaju i više. A više ih je imao i Dražen Petrović ( Petro, Dragon, Mozart...) s kojim Bojana dovode u kontekst čim odigra neku dobru utakmicu. – Dražen u Netsima još živi kao legenda, a mene se u vezu s njim dovodi jer sam Hrvat kao i on. No, još sam ja miljama daleko od njega, a tako će ostati i do kraja moje karijere.

Da ne igramo bez prva dva “playa”, Netsi bi bili bolji, a ja bih imao više otvorenih šutova Gledao sam Žižića i on će biti naš prvi centar. Zubac ima jako dobar osjećaj pod košem