Svi prelazimo granice, ja pjevajući na hrvatskom. Publika će to silno voljeti

Američki tenor Michael Hendrick glavna je zvijezda opere “Zaljubljen u tri naranče” u HNK Zagreb

U petak 17. veljače premijera je opera Sergeja Prokofjeva “Zaljubljen u tri naranče”, a gost iz SAD-a razmišlja o selidbi u Zagreb branimir.pofuk@vecernji.net U petak 17. veljače zagrebački HNK predstavlja novu opernu premijeru: “Zaljubljen u tri naranče” Sergeja Prokofjeva. U otkačenoj opernoj bajci, u režiji Krešimira Dolenčića i pod dirigentskim vodstvom Nikše Bareze, nastupa čitav niz sjajnih hrvatskih pjevača, a u središtu pažnje američki je tenor Michael Hendrick, pjevač koji je lani briljirao u izvedbi Schönbergove kantate “Gurrelieder”.

Jeste li imali još kakvih doticaja s Hrvatskom prije prvog dolaska u Zagreb?

Upoznao sam neke Hrvate još dok sam živio u New Yorku, a 2015. pjevao sam u Njemačkoj s Dubravkom Šeparović Mušović. Bili smo savršen par, u ludim ulogama Heroda i Herodijade, u Straussovoj “Salomi” i dobili smo sjajne kritike. Dubravka mi je puno pričala o svojoj predivnoj domovini i svom matičnom kazalištu, tako da sam silno želio doživjeti i HNK i Hrvatsku.

Priča se da ste se već lani toliko zaljubili u Hrvatsku da ste odmah poželjeli ovamo doći živjeti...

Zagreb mi se svidio odmah i sa suprugom sam dugo razgovarao o toj mogućnosti. Ali to će morati pričekati jer imamo sina koji je još srednjoškolac, a kao jedan od najboljih učenika moći će se natjecati za stipendije više sveučilišta. Također mu nedostaje još samo godina da dobije status orla (Eagle Scout) u izviđačkoj organizaciji Boy Scouts of America, a koliko mu je to važno, znam iz vlastitog iskustva.

Svi koji dolaze na predstavu neka brige ostave kod kuće i dođu se zabaviti, kaže tenor koji je lani briljirao u Gurreliederu

Kada ste i kako odlučili postati operni pjevač?

S glazbom sam se najprije susreo svirajući trubu u osnovnoj školi u gradu LaGrange, u američkoj državi Georgiji. Nastavio sam i u srednjoj školi, gdje mi je dirigent već u prvom razredu dozvolio da “izazovem” učenika trećeg razreda i natječem se za njegovo mjesto prve trube u orkestru. Pobijedio sam pa sam čitavu srednju školu svirao sola na koncertima i u poluvremenima utakmica školskog nogometnog kluba. Kad bih svirao solo, morao bih istupiti iz orkestra, a posebno pamtim žmarce od pljeska čitavog stadiona nakon što bi mojim solom