LOREDANA BAHORIĆ

Sama bit mode je kada ljudi nose odjeću, a ne ona njih Nema dana da se ne sjetim Ane Lendvaj. Tako tiha, a puna znanja... Sjećam se kako je napisala: “Kad sam Loredanu vidjela u kaputu koji nosi, znala sam da će se roditi novo modno ime.” Fali, strašno fa

Popularna modna kreatorica koja se krije iza Charlie designa upravo planira proslavu velikog jubileja, u lipnju, u nekom od muzeja... Radmila Kovačević Jedno od najprepoznatljivijih i najintrigantnijh lica naše modne scene svakako je Loredana Bahorić. Popularna hrvatska dizajnerica, koja s podjednakom strašću kreira i dnevnu i večernju odjeću, u ovoj godini zaokružuje trideset godina rada, a u našem razgovoru otkriva kako će obilježiti veliku obljetnicu, prisjeća se početaka, komentira stil Melanije Trump...

Za početak, kako ćete proslaviti 30 bogatih modnih godina?

Charlie puni 30 godina točno 21. lipnja. Sve je krenulo u Šibeniku, a dvije godine poslije u Zagrebu; mali dućan u Vlaškoj prerastao je u kultni prostor... Toliko toga se zbilo od tada da bih htjela svojevrsnom art revijom/izložbom, ujediniti najzanimljivije komade odjeće i prikazati ih u skulpturalnom obliku. Razmišljam o monokromatskoj modnoj priči koja bi se trebala dogoditi u jednom od zagrebačkih muzeja krajem svibnja ili početkom lipnja. Imam jasan koncept, sad još slažem logistiku.

Koliko ste se u to vrijeme vi promijenili, a koliko moda?

Na samim počecima, nakon diplome TTF-a, profesionalno sam se bavila manekenstvom i kreirala i šivala samo za sebe. Tada nije bilo interneta, a strani modni časopisi bili su skoro pa nedostupni. Danas je jednim klikom miša sve pred vama. Osobno oduvijek inspiraciju vučem odnekud iznutra. Japanci jesu moji modni uzori, ali uvijek pratim neki svoj impuls... Moja je osnovna dvojba, prisutna sve vrijeme: raditi baš ono što bi htjela i da to budu skulpture koje će se promatrati kao eksponati u galeriji ili ipak proizvoditi ono što će klijenti kupovati. Kad bi mi to bio hobi, odlučila bih se bezuvjetno za prvo, ali ako živiš od mode i imaš tim i logistiku koji čine fiksne mjesečne troškove, racionalna odluka može biti samo jedna. Moj odgovor je i moj način odijevanja i vlastita modna filozofija: apsolutna nosivost, mali pomak u avangardu, kom- patibilni komadi, monokromatizam...

Počeli ste kao manekenka, koliko se današnji svijet modelinga razlikuje od vaših početaka?

Da, profesionalno sam se bavila manekenstvom, čak imam 13 godina radnog staža, tada je to bilo priznato kao jedno od umjetničkih zanimanja, bili smo istinske zvijezde. Bilo nas je malo, nije bilo castinga, jednostavno smo putovali, družili se i od toga mogli živjeti. Danas su drukčija vremena. Svi se hoće baviti modelingom jer tu vide laku zaradu i celebrity lifestyle. Kod nas se modna događanja mogu nabrojiti na prste, od snimanja kampanji i editorijala, koji, iskreno, ne zaostaju za izdanjima vani, ali nisam sigurna da se od toga može živjeti. Izrazito kvalitetni modeli zato odlaze van.

Vaša modna staza bila je zacrtana još u gimnaziji kada ste kupovali plahte, bojili ih i šivali si odjeću. Jeste li ikad pomislili da biste možda u nekom drugom poslu više uživali?

Oduvijek sam bila kreativna. Da, bojenje plahti i iz njih: plavi, žuti, crveni kompleti, kombinezoni, ha-ha. Nitko mi ne vjeruje, ali imam dokumentirano na slikama. Sjećam se zlatnih sandala s kojih je padala boja... dok sam se vratila doma, opet su bile bijele! No, i uređenje interijera je oduvijek u mojoj sferi interesa, ali ako bih morala promijeniti zanimanje, bilo bi to nešto vezano uz vrt, sađenje cvijeća, bojenje tegla. U tome baš uživam.

Nadahnuća za vaše male modne umjetnine, kako ih je jednom opisala naša modna kritičarka koja više nije s nama Ana Lendvaj, nikad vam nije ponestalo, ali smatrate da je danas lakše pronaći inspiraciju nego prije?

Ah, Ana, nema dana da je se ne sjetim. Tako tiha, a puna znanja, zaljubljenica u ono što je radila. Fali. I već kad je bila bolesna, dolazila je na revije i pratila rad mladih dizajnera, uvijek puna podrške. Sjećam se kako je napisala: “Kad sam Loredanu vidjela u kaputu koji nosi, znala sam da će se roditi novo modno ime.” A inspiracija? Ili je imaš ili nemaš. Netko može danima biti pred kompjutorom i ništa, a neko pusti inspirirajuću muziku i sve krene.

Odavno ste dobili titulu modne ikone koja u svim prigodama

plijeni u svojim kreacijama. Koga još od modnih kreatora nosite, volite?

Hvala na ovomu “modna ikona “. To mi laska, ali me i zbunjuje. Nikad previše na razmišljam o onom što oblačim, čak i nemam previše odjeće. Nosim uglavnom Charlie, imam par komada od Comme des Garçons i Yamamota. Nemam posebna pravila. Navečer samo pojačam crveni ruž i stavim zanimljiv komad nakita. Ljeti nosim bijelo. Fan sam Premiata tenisica i imam cijelu zbirku. Volim Mykita naočale, odlično zaokruže kompletan izgled i to je to.

Na hrvatskoj modnoj sceni je i vaš sin Tomislav, idu li naši mladi kreatori ukorak sa svjetskim trendovima?

Da, Tomi je 2010. prikazao svoju prvu reviju, a na Cro A Porteru i predstavio svoj brend Spirit by T.B. Odmah je postao ljubimac i kritike i publike. U posljednje vrijeme radi na plasiranju brenda izvan Hrvatske tako da je dostupan u Beču, Berlinu, Dubaiju. Kao i u svakom poslu, uvijek imate i dobrog, osrednjeg i lošeg. Ja primjećujem samo dobre. Sviđa mi se rad mladog dvojca Klisab, volim pomak kod Duje Kođomana, dekonstrukcijske pletenine Marka Plukaveca Unaestetic. Ima puno kreativnih mladih koji bi trebali ostati pri svojim vizijama i izdržati ovo ne baš blagonaklono vrijeme.

Utječete li na sinov modni izričaj?

Tomislav je odrastao okružen mojom estetikom i jasno da se to hoćeš-nećeš ubaci u kod, na svjesnom ili nesvjesnom planu. Osim toga i studio je zajednički pa često dolazi i do povišenih tonova, ha-ha. Tomi je oduvijek bio svoj i teško je mijenjati njegove odluke. Njegova linija ima, naravno, isti korijen u smislu monokromatizma i lagane avangarde, ali on je apsolutno svoj i točno zna što hoće sezonu ili dvije unaprijed. I on balansira između onog što bi htio i onog što misli da će zainteresirati kupce, teško je u nas prodavati mušku odjeću.

Kako vidite modu za 20-30 godina?

Bilo bi divno kad bismo u stilu serije Black Mirror imali svoj virtualni račun, mogli prolistati po ekranu, odabrati model i da se to nekako teleportira na nas. Uf, tu bi bilo svega. Za 20 godina vjerojatno još ne, ali u daljoj budućnosti vje- rujem da će biti tako.

Što mislite o našoj uličnoj modi, jesu li Hrvatice lijepo odjevene?

Volim termin ulična moda, nekako mi se čini spontanim, neopterećujućim i slobodnim. Mlade, meni nepoznate osobe odlično ga primjenjuju na način da one nose odjeću, a ne ona njih. U tome je i cijela, jednostavna bit mode. S druge strane ne volim klonirane likove.

Vaš stil prate neobični krojevi čistih linija, predimenzionirani detalji, a sviđa se, osim domaćim zvijezdama, i nekim svjetskim celebrityjima. Na kome od poznatih lica najviše volite vidjeti svoje modele?

Teško mi je izdvojiti neko ime vezano uz hrvatske klijente jer su mi većina njih i prijatelji. Svoju odjeću rado bih vidjela na Sofiji Coppoli, jer nije podlegla hollywoodskim zakonima, na Rooney Mara, kojoj sjajno pristaje minimalizam, te Tildi Swinton, androginog izgleda i samo njoj svojstvene prikrivene seksualnosti.

Neki dizajneri svjetskog glasa otvoreno su se izjasnili da prvu damu SAD-a ne bi željeli vidjeti u svojim kreacijama. Što mislite o tome?

Moda je oduvijek imala utjecaj na politiku i obrnuto. Najviše mi je urezan stav Vivian Westwood koji je zapravo bio i cijeli pokret. No, ne vidim razlog zašto ne odjenuti Melaniju Trump. Lijepa je. Zašto u to miješati političke stavove? Na kraju ju je, uostalom, odjenuo najameričkiji od svih dizajnera.

Svojevremeno ste odbili poziv na newyorški tjedan mode, bojite li se još uvijek aviona?

Dobila sam ga ponovno, kao i poziv na Dubai FW. Ali zasad mi je sva pažnja usmjerena na organiziranje eventa u Zagrebu u lipnju, jer 30 nam je godina tek!

Ne vidim razlog zašto ne odjenuti Melaniju Trump. Lijepa je i sve joj dobro stoji Modna filozofija: apsolutna nosivost, mali pomak u avangardu i monokromatizam