HRVATSKA I RUSIJA OPET K ZAGRLJAJU, U KOJEM NEĆE “KOSTI PUCATI”

Dva je mjeseca otprilike trajala tzv. tiha diplomacija između Hrvatske i Rusije kako bi se odnosi između dviju država “repozicionirali”. U tom periodu odnosi su zategnuti do krajnosti te su, izgleda, doživjeli kulminaciju kada je prije još samo desetak dana izgledalo da će Rusija namjerno krenuti rušiti najveću hrvatsku kompaniju koja zapošljava u RH i izvan nje 60.000 ljudi i sudjeluje u BDP-u gotovo koliko i cijeli hrvatski turizam, dakle s oko 20 posto. U tim trenucima bilo je legitimno zaključiti da je, dakle, istina da valja izbjegavati zagrljaj s “ruskim medvjedom” jer, kada te on jednom zagrli, kao što je tu kompaniju zagrlila ruska (državna) banka, to može biti toliko “srdačno” da počnu i kosti pucati. I onda je došla konferencija u Münchenu, na kojoj je pokrenuto otpuštanje pare. Čini se da su tu predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i ministar vanjskih poslova Davor Stier odradili dobar posao jer je dogovoren i “pravi” bilateralni sastanak, onaj Stiera i Sergeja Lavrova u Moskvi. Koji će biti održan za mjeseca-dva, kao što će do tada RH u Moskvi napokon imati veleposlanika – Tončija Staničića. U žarištu će biti gospodarski dogovori, ne bez politike. U Münchenu je došlo do iskrene razmjene stavova - Hrvatska je kazala od čega ne može odstupiti, od isticanja da svaka država ima sama prava odlučivati o svojoj sudbini (to se odnosi na Ukrajinu, Crnu Goru...), potom da RH čvrsto pripada NATO-u i EU, što ograničava i dio odnosa s Rusijom. Novost jest da se Hrvatska ovdje “ohrabrila” fleksibilizirati svoju poziciju i Rusija više neće biti “babaroga”, nego će RH s njom graditi odnose do krajnjih mogućnosti. Tu RH ima interes da i od Rusije (od EU i SAD-a već ima) dobije potporu za hrvatske interese u BiH. Interesi Rusije i RH na prostoru jugoistoka Europe nisu jednaki, negdje su i suprotstavljeni, no poanta je da se dogovori da politika seizmički barem ne uništi gospodarske i trgovinske odnose. A u utrci velikih između Zapada i Istoka – neka “pobijedi bolji”.

Poanta je bila da politika seizmički ne uništi gospodarske i trgovinske odnose