Neka djeca ne mogu doći učiti jer nemaju što obuti
U Hrvatskoj čak 40 tisuća djece živi u siromaštvu
Danas se obilježava Svjetski dan socijalne pravde, a siromaštvo i bijeda na najgori način pogađaju djecu koja često nemaju ni za hranu
Zvučat će okrutno, no valja reći – danas je Svjetski dan nečega čega nema, što ne postoji, što je svedeno samo na dvije, istina često korištene, ali ipak u praksi očito izumiruće riječi – socijalne pravde. Koliko god mnogi zazivali i objašnjavali da je socijalna pravednost esencija dostojanstvenog ljudskog života, u kojoj je najveća vrijednost svaki čovjek, ostaje to tek šapat zasjenjen bahatošću, gramzivošću, bešćutnošću i rasipnošću moćnih. Ipak, podsjetit ćemo još jednom, 20. veljače obilježava se Svjetski dan socijalne pravde.
Nema izleta, kina, logopeda...
Pritom ćemo se usredotočiti na one najnedužnije koje siromaštvo i bijeda kao najvidljiviji oblici socijalne nepravde pogađaju u samu srž njihova sadašnjeg i budućeg života – djecu. A prema podacima iz 2015. godine, u Hrvatskoj je više od 40 tisuća djece koja žive ispod praga siromaštva, što znači da njihovi roditelji jedva uspijevaju priskrbiti ono najnužnije, hranu. Iako je već i ovaj podatak dovoljan da se posramimo kao društvo, dodat ćemo još tri, da se vidik barem malo proširi – više od 20 tisuća djece u Hrvatskoj ne može si zbog neimaštine priuštiti izvanškolske aktivnosti, svako drugo siromašno dijete ne može gotovo ni sanjati o odlasku logopedu ili bilo kojem drugom stručnjaku važnom za njegov razvoj te ne može otići u kino, kazalište, muzej, na izlet. – Nedavno nam je jedna mama javila da nije mogla poslati sina na našu radionicu zato što nije imao što obuti, dok nije rijetkost da nam djeca nisu dolazila jer njihovi roditelji nisu imali ni ono malo novca za autobusnu kartu. Uvijek reagiramo da se te prepreke riješe jer organiziramo program za takvu djecu kojoj pomažemo u učenju. Tu su i razne radionice, posjeti kinu, kazalištu, muzejima... Realnosti siromašne djece su posve drugačije. Shvatite to, primjerice, kada ih odvedete u kino, a oni u WC-u u sušilice za ruke ili gumbe na vodokotlićima gledaju kao da su u svemirskom brodu. Uopće ne znaju što je to, čemu služi i kako se koristi – kaže čelnica riječke Udruge Šarolija i voditeljica programa “Moje mjesto pod suncem” Sandra Grozdanov.
Radionice i za roditelje
Dodaje da organiziraju radionice i za roditelje koji su jako zainteresirani jer im je stalo da kako god i s ono malo što imaju ulože u svoju djecu pa, nastavljajući, ističe: – Mnogi kažu da bi silno htjeli da se siromaštvo ne prenosi na njihovu djecu i unuke.