UMJETNIKU BILOSNIĆU BAŠ JE SVEJEDNO TKO JE MINISTAR KULTURE

Kada je Igor Mandić 1987. godine objavio “Jednu antologiju hrvatske poratne poezije” u svoj izbor od trideset i četiri pjesnikinja i pjesnika uvrstio je i Tomislava Marijana Bilosnića. U antologiju je Mandić uvrstio tri Bilosnićeve pjesme i to “Pred zavjesama”, “Promijenila se moja djevojčica” i “Balkanski blues”. Po broju pjesama, Bilosnić je u toj antologiji dobio mjesta koliko i Zvonimir Golob, Luko Paljetak, Josip Pupačić i Branislav Zeljković. Od 1987. godine do danas, Bilosnić je objavio rijeku knjiga. U u Hrvatskoj književnoj enciklopediji Leksikografskog zavoda piše da mu je opus zamjetan, da je objavio sedamdesetak knjiga proze, poezije, kritika, feljtona i putopisa. Među nagradama koje je Bilosnić dobio, posebno mjesto zaslužuje nagrada “Tin Ujević” koju za najbolju zbirku poezije objavljenu u recentnoj godini dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika. Tu je nagradu Bilosnić dobio 2009. i to za zbirku “Molitve”. Očito, Bilosnić je potvrđeno pjesničko i književničko ime. Umjetnik koji je u siječnju proslavio sedamdeseti rođendan i ove godine obilježava pola stoljeća umjetničkog djelovanja. Zašto je onda ovih dana napisao i objavio otvoreno pismo ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek? Zašto je autor kojem su nedavno na slovenski preveli zbirku “Molitve” i koji na stranim jezicima ima prevedenih čak četrnaest knjiga, te ga uvrštavaju i u neke strane antologije poezije odlučio svoj problem iznijeti pred zluradu javnost? Pa zato što mu Povjerenstvo za poticanje kulturnog stvaralaštva ponovno nije dodijelilo potporu niti za jedan od autorskih projekata s kojima se na javni natječaj Bilosnić prijavio. A odbijenica se kod Bilosnića ponavlja već šest godina zaredom, pa on zaključuje da je potpuno svejedno tko sjedi na zahuktalom vrtuljku u Ministarstvu u Runjaninovoj ulici. Da li Andrea Zlatar Violić, Berislav Šipuš, Zlatko Hasanbegović ili Nina Obuljen Koržinek. No, vijeće Ministarstva kulturu za knjigu Bilosniću odbija i otkup njegovih izdanja. Tako Ministarstvo za knjižnice nije otkupilo, tvrdi Bilosnić, niti nagrađenu “Molitvu”. Nije podržana niti knjiga “Izabranih pjesama” T. M. Bilosnića koju je prijavila predstojnica Odsjeka za hrvatski jezik Sveučilišta u Zadru Sanja Knežević. Bilosnić je u Čileu uvršten u čitanku, u Japanu su snimili film o njemu, uvršten je u sedam svjetskih haiku antologija, samo zbirka “Tigar” prevedena mu je na četrnaest jezika... A Bilosniću se pisanje zbirki ne stimulira, a objavljene knjige mu se ne otkupljuju. “Pa tko je tu lud” pita se s pravom Bilosnić. Ali, odgovor neće dobiti jer Povjerenstva i Vijeća ne objavljuju razloge zbog kojih nisu dodijelili potpore ili stimulacije. Stoga će s mirovinom od 2227 kuna iz Zemunika i dalje biti najveća potpora samome sebi. Kao i jako puno njegovih ‘neumreženih’ kolega. to su građani zasićeniji i razočaraniji politikom i političarima, to broj stranaka raste. Eto, na kraju 2015. godine u registar je upisana 151 stranka, a na kraju 2016. godine već ih je 156. Godišnje se u prosjeku osnuje novih dvadesetak, a neke se, iscijeđene od teške borbe za boljitak naroda i države, ugase. Nisu valjda više imale iz čega isplaćivati dnevnice i putne naloge pa su potiho nestale.

Godišnje se u prosjeku osnuje 20-ak stranaka, a neke se, iscijeđene od teške borbe za boljitak naroda, ugase. Nisu valjda više imale iz čega isplaćivati dnevnice i putne naloge