Dražen je bio komandos, nitko nije mogao tako trenirati kao on
Testiranja su voljeli Kukoč i Zdovc, ali ne i Divac jer je imao slabije rezultate od ostalih
Kada smo 80-ih sportašima uzimali krv iz ušne školjke, to smo skrivali od novinara jer je to bila tabu-tema. Bojali smo se reakcije javnosti Davnih 70-ih prof. dr. Dragan Milanović (68) bio je čuđenje u svijetu, rijetka slika kondicijskog trenera u hrvatskom sportu, a danas je to masovna pojava. Štoviše, danas svaki klinac čiji si roditelji to mogu priuštiti ima svog osobnog kondicijskog trenera kako bi što prije bio tjelesno spreman za seniorski, odnosno dohodovni sport. Redovni profesor u trajnom zvanju, nositelj katedre teorije treninga na zagrebačkom KIF-u, poslom kondicijskog trenera počeo se baviti još 1972., i to u Odbojkaškom klubu Mladost. Nastavio je potom raditi s atletičarima, skakačima i bacačima, da bi 1979. počeo raditi s Krešimirom Ćosićem. Štoviše, radio je prof. dr. Milanović sa sva tri naša najveća košarkaša, s Draženom još dok je bio košarkaš Šibenke, a potom i Cibone, te s Tonijem Kukočem kao član stožera tadašnjeg izbornika Dušana Ivkovića. U uvodu ćemo još reći da je ovaj bard kondicijske pripreme radio s vaterpolistima Mladosti i rukometašima Zagreba u godinama kada su oni bili klupski prvaci Europe, a bilo ga je i po bijelom svijetu. Radio je u atenskom AEK-u i Panathinaikosu, potom i u Fenerbahçeu, a bio je i kondicijski trener berlinske Albe, ali i košarkaške reprezentacije Japana za koju zemlju ga veže ova anegdota: – Željko Pavličević i ja smo 2013. u Japanu 12 dana držali predavanja o tehnologiji treninga u europskoj košarci i dogodilo se da sam sa svojim predavanjem išao tri minute dulje. Odmah mi je prišao glavni organizator profesor Yamamoto i kazao: “Dok ste u Japanu, nemojte probijati vremenske barijere ni sekundu, a kamoli tri minute, jer to u našim glavama ne postoji.”
Japanci i Nijemci najmarljiviji
A baš su se Japanci, uz košarkaše njemačke Albe, pokazali najvrednijim u kondicijskom treningu što i ne čudi jer su te nacije na glasu kao najmarljivije. Za najupornijeg pojedinca od svih s kojima je radio proglasio je pak Dražena Petrovića kojem je osobni trener postao još u vrijeme dok je on igrao za KK Šibenku. – Krenuli smo raditi kada je Dražen imao 17 godina, a u istom danu on bi ima po dva treninga i nastavu tjelesnog odgoja koju nikako nije htio eskivirati. Štoviše, bio bi obučen kao i svi ostali učenici, jednoobrazno, s bijelom majicom i crnim hlačicama. Dražen je imao beskonačnu potrebu za što više rada, neponovljivu želju. Zapravo, Dražen je jako volio trenirati kondiciju. A tko od poznatih to nije volio? – Ćosić se nije toliko “ubijao” treningom, ali je promišljao svaku vježbu. S obzirom na to da je imao 211 cm, on je volio raditi male serije i raznolike vježbe. Zapravo, on je već tada radio