Šokirao ga Zagreb: Pa i životinje ste silom ‘poenglezili’
Da ljudi u tramvaju nisu govorili hrvatski, ne bih znao gdje sam
Sjećam se kako smo nekada mrzili iseljenike jer su se pravili da su zaboravili hrvatski, a sada imam dojam da su ga svi zaboravili
Evo me opet u Zagrebu. Zahvaljujući prijateljima stanujem u ugodnom i toplom stanu u Sopotu. Krećem tramvajem do Frankopanske. Gledam kroz prozor.
Preci se okreću u grobu
S desna neka Reiffenssen ili tako nekako Bank. Stanica druga. S lijeve strane velika nova staklena zgrada preko koje velikim osvijetljenim slovima piše: AVENUE MALL. Molim? Pa gdi sam ja to? U Londonu? Wellingtonu? Dolazimo u Savsku. S lijeve stra- ne: Coin Laundry. Što tramvaj brže hita ulicom, sve više uglavnom engleskih firmi: Tobacco, Top Grill, Sensibility, Motherhood, We Buy Gold (ti bokca, mislim si ja, tu više ni zlata nema), Northern Star... Pokušavam pronaći nešto na hrvatskom – jako teško. Da ljudi u tramvaju nisu govorili hrvatski, pobjegao bih van i potražio na Google maps gdje se ja to nalazim. Vozimo se u Zagorje, golemi šoping-centar: Westgate. Tu je i Harvey Norman, McDonald’s everywhere, Kentucky Fried Chicken... Negdje pred Bedekovčinom golemi Western Kingdom ili tako nekako. Vraćamo se u Sesvete, ništa na hrvatskom. Moji preci okreću se u grobu, da mi je sve muka u želucu. U Dubravi još jedan šoping-centar: Garden City Mall. Sjećam se kako smo nekada mrzili iseljenike jer su dolazili
doma i pravili se da su zaboravili hrvatski. Osjećam se k’o magarac. Izgleda da ja jedini ovdje i nakon 30 godina iseljeništva još uvijek govorim i hrvatski. Vraćamo se u Sopot. S desne strane veliki zeleni dućan: Zoo City. Bemtisveca, i životinje su poenglezili.
Babilonu se ne vraćam
U našem lokalnom Sparu blagajnica svaki čas customerima govori: “Sorry, enjoy, thanks...” Ja je pitam je l’ iz Engleske? Veli da nije. “Iz Australije?” “Ne”. “Amerike?” “Ne”. “Nove Zelandije?” “Ne, zakaj me pitate?” “Pa, vidim da dobro govorite engleski”. “K’o? Ja? Engleski?” “Da”. “Vi ste ponoreli, kaj je vama, kakav engleski?” Kažem svojoj ženi da zove hitnu, jer z menom fakat nekaj nije u redu. I zvala bi, ali je provjerila i za psihičke bolesti nemamo cover u inšurensu. U Intersparu gledamo ribe i plodove mora. Starija dama do mene značajno procijedi na dobrom zagrebačkom engleskom: “Hobotnica? Hm, kakvi divni long testicles!” “TENTICLES”, povičem ja na rubu živaca! “Whatever”, odvrati kiselo babac. Dodaj još Kauffman, Spar, Melody Notes, Fast Food, Land of Noodles... Welcome to Babilon. Ne, hvala, u Babilon se ne vraćam. U jednom već 30 godina živim.