Za svaki Dox pregledamo oko 1800 filmova

Večeras počinje 13. ZagrebDox, koji u tjedan dana donosi više od 130 prvorazrednih dokumentarnih filmova iz cijelog svijeta. No da bi se dogodilo tih tjedan dana Doxa, što se sve trebalo učiniti u proteklih godinu dana?

Broj filmova u našoj bazi u posljednje se vrijeme stabilizirao na oko dvije tisuće. Pregledamo ih nešto manje, oko 1700-1800. No, možda je zanimljivije da pratimo oko 250 svjetskih festivala, događanja, specijaliziranih websiteova pa i blogova ljudi čijim prosudbama vjerujemo. To nam omogućava da uz poznate, rekli bismo razvikane filmove, pronađemo i neke dokumentarce nepoznate široj a ponekad i stručnoj javnosti. Njihova kombinacija daje, barem se tako nadam, onaj poseban štih našem festivalu.

U proteklih 13 godina Doxa kako su se mijenjali interesi za teme o kojima su se snimali dokumentarci odnosno koje su teme obilježile postojanje Doxa od njegovih početaka do sada?

Početak ZagrebDoxa se nekako poklopio s jakim prodorom osobnog, autobiografskog dokumentarnog filma. Ne samo da su teme bile obrađivane s jakom dozom osobnosti, već su autori sami, njihovo okruženje, obitelj, ulica ili interesna grupa često postali centralnim fokusom, ali i narativnim principom. No, u posljednjih nekoliko godina primjećujemo razvoj nečega novog – sve veću krosfertilizaciju igranih i dokumentarnih postupaka i formi, tako da i mi tome posvećujemo znatnu pažnju, pa će i na ovom Doxu biti dosta takvih filmova.

Kako i koliko gledanje vrhunskih dokumentarnih filmova utječe na ljude?

Osnovni razlog pokretanja ZagrebDoxa bilo je stvaranje platforme koja omogućava našim gledateljima ne samo da gledaju neki film nego i da o njemu iscrpno razgovaraju, sučele mišljenja i argumente te propitaju autore o procesu nastajanja estetskih i etičkih odluka u procesu stvaranja filma. Razvojem tehnologije, film se može gledati bilo gdje i bilo kada, ali se o filmu može razgovarati samo u prigodnom okruženju.