ILjudi Hoće li i roboti plaćati poreze poput čovjeka
Europski parlament pozvao je Europsku komisiju da napravi pravni status za robote. Ideji se usprotivila Marijana Petir zajedno s 38 zastupnika iz pet stranaka
Stotinjak godina nakon što je pisac Petar Kočić vrhunac apsurda zamišljao u sceni jazavca pred sudom (taj satirični naslov napisao je u Beču 1903. i objavio u Zagrebu 1904.), zastupnici u Europskom parlamentu zamišljaju da će se uskoro moći dogoditi izvođenje još apsurdnijeg optuženika pred sud – robota. “Tužim ga slavnom sudu jer mi je izio čitavu njivu kukuruza”, govorio je Kočićev junak David Štrbac u “Jazavcu pred sudom”, premda bi u slučaju robota razlog za tužbu vjerojatnije bio “jer mi je oduzeo prednost u prometu” ili “jer mi je ukrao radno mjesto”, a ne kukuruz. “Oho, ljudi, ljudi! Što još čovjek neće doživjeti u ovoj budalastoj Bosni”, odgovorio je sudac u Kočićevoj satiri, premda u slučaju zakonske regulative o robotima mjesto radnje nije “budalasta Bosna” nego (budalasta ili nebudalasta, kako kome) Europska unija. “Jazavca tužiti! E, ovo je prava budala, budala nad budalama. Ama, otkud ti je došlo u glavu da jazavca tužiš”, pita se sudac u “Jazavcu pred sudom”.
Roboti budućnosti
Otkud je europarlamentarcima došlo u glavu da smišljaju propise o robotima? I mogu li zaista biti napisani propisi koji bi robotima dali status osobe, što bi jednog dana dovelo do toga da je robot, a ne njegov prozivođač ili korisnik njegove usluge, odgovoran “pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću”, da ga se može tužiti sudu kao svaku drugu osobu? – Ako mu damo status osobe, ispada da bi robot bio taj kojega se, u slučaju bilo kakvog incidenta, može tužiti sudu. Ja sam, zajedno s 38 drugih zastupnika iz pet političkih stranaka, apelirala da se ne omogući davanje pravnog statusa osobe – kaže Marijana Petir, HSSova (premda trenutačno suspendirana u stranci) zastupnica u Europskom parlamentu. No, taj je amandman odbijen većinom glasova. Rezolucija, koja je usvojena 16. veljače 2017., poziva Europsku komisiju na “stvaranje posebnog dugoročnog pravnog statusa za robote kako bi barem najsofisticiraniji autonomni roboti mogli imati status elektroničkih osoba s odgovornošću ispravljanja štete koju su uzrokovali”. Petir je sudjelovala i u raspravi na plenarnoj sjednici EP-a uoči samoga glasanja, ali uzaludno je apelirala da “ljude i robote ne
Zamišljamo razgovor osoba koje čekaju u redu ispred ureda za zapošljavanje: – Došao sam samo zato jer bih izgubio pomoć na burzi kad se ne bih odazvao na intervju – govori jedna osoba, čovjek. – Meni je svaki posao O.K., ali ti porezi… Čim dođe kriza, ovi na vlasti dignu porez! Harač – rogobori druga osoba, robot
možemo staviti na istu razinu”. – Pravo proizlazi iz života, roboti su proizvod ljudskog uma i ljudskih ruku, ali su objekti. Strojevi, a ne osobe. U njima nema života. Roboti nemaju dušu i ne možemo im dati status elektroničke osobe – raspravljala je Petir. Njezini apeli nisu usvojeni, što ne znači, međutim, da je donesen europski zakon koji je robotima dao status e-osobe, nego znači da će Europska komisija imati slobodne ruke da, na temelju stručnih analiza iz područja robotike, ali i prava, u budućnosti predloži treba li autonomnim robotima dati takav status ili ne treba. Rasprava nipošto nije nadrealna tako kako na prvi pogled zvuči neupućenom promatraču. Roboti, odnosno automatizirani sustavi koje pokreće umjetna inteligencija, već sada postoje u industriji i njihov broj i način primjene raste iz godine u godinu, što znači da u nekom trenutku zakonodavac mora regulirati to područje. Mnogi o tome razmišljaju. I Bill Gates, jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, osnivač Microsofta i filantrop, prošli je tjedan u jednom intervjuu predložio da roboti koji rade u tvornici “plaćaju” porez na dohodak baš kao i svaki drugi radnik. – Ako ljudski radnik obavi posao vrijedan 50 tisuća dolara, taj dohodak se oporezuje. Ako dođe robot i odradi isti posao, pomislit ćete da bi robot trebao biti oporezovan na sličan način – rekao je Gates u razgovoru za portal Quartz. Gates cilja na činjenicu da prihodima od poreza država financira neke važne stvari u društvu i da treba misliti na to da, kako roboti budu sve više preuzimali automatizirane poslove u tvornicama, prihodi od poreza na dohodak robota mogu poslužiti za financiranje nekog društveno korisnog rada čovjeka koji je zbog robota ostao bez posla u tvornici i sada radi nešto drugo. Razmišljanje o tome kako zakonski regulirati robote tako nas može dovesti do moderne verzije “Jazavca pred sudom”, ali i do jedne druge scene. Scene u kojoj zamišljamo razgovor osoba koje čekaju u redu ispred nekog ureda za zapošljavanje: – Molim Boga da ne dobijem ovaj posao, jer je tako glup i dosadan. Koji normalan čovjek želi raditi na pokretnoj traci? Došao sam samo zato jer bih izgubio pomoć na burzi kad se ne bih odazvao na intervju za posao – govori jedna osoba, čovjek. – Meni je svaki posao O.K., ali ti porezi… Pa sve su veći i veći, čim dođe kriza, ovi na vlasti dignu porez! Harač – rogobori druga osoba, robot. No, natrag u stvarnost, kako danas izgledaju roboti i kako će izgledati u skoroj budućnosti? Postoje razni strojevi i sustavi, koji mogu biti kontrolirani (tako da čovjek ima punu ili djelomičnu kontrolu nad njima), nadzirani (sustav koji radi samo ono što mu čovjek naloži da radi), automatizirani (npr. dizalo je jedan takav), ali ono o čemu rezolucija Europskog parlamenta najviše govori je autonomni sustav, koji uči i može u jednom trenutku steći sposobnost samostalnog donošenja odluke na temelju onoga što je naučio raditi. – Roboti sami po sebi donose niz različitih prednosti. Zamijenit će ljude u zadaćama koje su inače opasne, na primjer pri velikim zagađenjima, ili u poslovima razminiranja ili deaktiviranja bombi… To su sve stvari gdje roboti mogu pomoći. Ali ako imamo tehnologiju koja, na temelju naučenog, može samostalno donositi odluke, i ako se dogodi neka pogreška, onda je temeljno pitanje koje treba zakonski urediti pitanje tko tu odgovara – kaže Marijana Petir. – Ako autorobot nekoga ubije, tko je kriv? Stvaranje pravnog statusa za robote uzročno-posljedično bi značilo odricanje ili oslobađanje od odgovornosti njihovih proizvođača i/ili vlasnika – dodaje hrvatska europarlamentarka. Roboti su sastavni dio popularne kulture još otkako je češki pisac Karel Čapek skovao tu riječ u znanstveno-fantastičnoj drami R.U.R. (Rossumovi Univerzalni Roboti) 1921. godine. Ali čovjekova fasciniranost robotima seže još puno stoljeća unatrag, o čemu govori i upravo otvorena izložba u Muzeju znanosti (Science Museum) u Londonu. Izložba pod nazivom “Robots” istražuje “500-godišnju potragu čovječanstva za ponovnim stvaranjem čovjeka u mehaničkom obliku”, kako se tvrdi u najavi izložbe. Izloženo je više od stotinu robota, od mehaničkog redovnika iz 16. stoljeća do 12 radnih robota s kojima se posjetitelji izložbe mogu družiti. Prema podacima Svjetskog robotičkog saveza, prodaja robota rasla je prosječno 17 posto godiš- nje između 2010. i 2014., a čak 29 posto tijekom 2014. godine. U samom tekstu rezolucije Europskog parlamenta, na početku se spominju i Frankenstein, i klasnični mit o Pigmalionu, i praški Golem, i Čapek kao autor riječi robot. Ali se odmah, nakon referenci iz povijesti, prelazi na srž problema: “ljudska vrsta nalazi se na pragu razdoblja u kojem je sve više sofisticiranih robota, botova, androida i drugih oblika umjetne inteligencije spremno za novu industrijsku revoluciju, koja će vrlo vjerojatno utjecati na sve slojeve društva”. Stoga je “od ključne važnosti da zakonodavac, bez kočenja inovacija, razmotri pravne i etičke implikacije i učinke”. Mnogi autonomni robotski sustavi dolaze s ugrađenim audio i videosnimanjem, pa je nužno zaštititi privatnost podataka i regulirati korištenje onogašto roboti snime. Izvješće EP-a bavilo se i učinkom koji masovna upotreba robota može imati na tržište rada. Zbog tehnološkog razvoja, dosad je stopa zaposlenosti trajno rasla tijekom posljednjih 200-tinjak godina. No, zbog istog tog tehnološkog razvoja sada bi prvi put, dolaskom robota, stopa zaposlenosti mogla početi padati jer moderne tvornice, supermarketi i drugi pogoni ne trebaju nužno više ljude, nego su im dovoljni automatizirani robotski sustavi.
Ulaze u naše živote
U prijedlogu rezolucije, koji je izradila socijaldemokratska zastupnica iz Luksemburga Mady Delvaux, bio je predviđen poziv Europskoj komisiji da stvori sustav odšteta radnicima koji ostaju bez radnog mjesta jer im ga je “uzeo” robot. No, to nije prošlo pri konačnom glasanju. Ljevičarka iz Luksemburga okrivila je za to “desničarsku koaliciju” europskih pučana, konzervativaca i liberala. U usvojenom izvješću ipak se poziva i na stvaranje dodatnog mehanizma obveznog osiguranja za automobile kojima može upravljati robot, odnosno autopilot. Iz fonda koji se puni takvim osiguranjem obeštećivale bi se žrtve prometnih nesreća koje skrivi takav automobil bez vozača. Izvješće EP-a također poziva na stvaranje Europske agencije za robotiku i umjetnu inteligenciju, koja bi davala stručne analize i prijedloge za zakonodavce u budućnosti. Roboti nesumnjivo ulaze u naše živote i zakonodavac, bilo na razini EU ili na razini Hrvatskog sabora, u nekom trenutku mora početi razmišljati o učinku tog fenomena i o tome kako sve to regulirati. Roboti će uskoro postati do te mjere sastavni dio života modernog čovjeka da britanski stručnjak za umjetnu inteligenciju dr. David Levy, autor knjige “Ljubav i seks s robotima”, predviđa da će u jednom trenutku, najkasnije do 2050., zakoni morati biti promijenjeni tako da dopuste partnerstvo nalik braku između čovjeka i robota.