S BATLEROM NA STAZI DO VRHUNSKOG SLOW FOODA

Na granici Koruške i Štajerske, na samom prijevoju, smjestio se skijaški dragulj Turracher Höhe

Na granici Koruške i Štajerske, na samom prijevoju koji odvaja te dvije austrijske pokrajine, smjestio se pravi mali skijaški dragulj Turracher Höhe. Zahvaljujući nadmorskoj visini od čak 1763 metra ta je skijaška visoravan jedna od najpouzdanijih kad je o snježnim prilikama riječ. Od početka zime do proljeća ovdje je živo, a snježni vrhovi od 2400 metara kao da uranjaju u planinsko jezero oko kojeg se raširilo mjesto. Dovoljno je reći da skijaška sezona počinje u studenome i završava za prvosvibanjske praznike. Domaćini se ovdje s pravom ponose tradicijom dugom 17 godina, a radi se o batlerima na stazi koji skijašima dijele maramice za začepljene dječje nosove, zaštitne kreme za sunce, slatkiše malim skijašima i pjenušac odraslima. Oni koji to žele, mogu vlastita batlera i unajmiti (jedan sat stoji 70 eura) pa jednostavno prošetati rano ujutro do jedne od koliba na vrhu, ondje doručkovati i pričekati batlera da im donese skije i opremu i zajedno s njima skija pokazujući im pri tome lokalne zanimljivosti. Ako ste uplatili odmor u jednom od 19 hotela koji su na posebnom popisu ne morate se brinuti o dodatnim troškovima jer vam je batler u tom slučaju besplatan. Elmara Ebnera, jednog od najpoznatijih batlera ovdje, pitali smo ima li hrvatskih skijaša i je li i njih vodio. – Ima, naravno, vaši su ljudi sjajni, uvijek stvore posebnu atmosferu punu entuzijazma – rekao je Ebner. – Naravno da su nas neki austrijski skijaški centri pokušali kopirati, ali su izdržali samo jednu sezonu – ističe Elke Basler iz turističkog ureda i dodaje: – Shvatili smo da se uz batlere gosti bolje i sigurnije osjećaju, a i mnogo se bolje i lakše upozna kraj jer mnoge zanimljivosti skijaši ne mogu sami pronaći. Hrvatski gosti otkrili su i Schlosshotel „Seewirt“koji je doslovce pun cijele sezone jer uz vrhunsku uslugu ima i restoran u kojem majstor Phillip Prodinger iznenađuje goste maštovitim gurmanskim delicijama. Specijalitet mu je trosatni slow food u kojem se uz svako jelo pije drugo vino i na kraju desert od desetak sastojaka. Zbog toga se hotel i našao na listi tridesetak mjesta koja nose naziv „hoteli&restorani za uživanje“. Naravno, uz tu skuplju varijantu u mjestu ima dobrih restorana s cijenama koje su kao i u ostalim skijalištima. To znači dobar bečki odrezak s pomfritom za 12 eura ili tjestenina za desetak eura.